Ko „diriguje" Zorani Mihajlović
Фото Ж. Јовановић и Танјуг
Stanislava Pak Stanković, savetnica za medije šefa države Tomislava Nikolića, rekla je juče da je završila polemiku sa potpredsednicom vlade i ministarkom Zoranom Mihajlović. Zorana Mihajlović juče nije rekla ništa. Možda se pripremala za sednicu glavnog odbora Srpske napredne stranke. Čini se, međutim, da je ovo kraj samo još jedne runde između dve poznate plavuše SNS-a i da će se meč kad-tad nastaviti ukoliko jučerašnje upozorenje lidera SNS-a Aleksandra Vučića o nastupima u javnosti ne bude ozbiljno shvaćeno. Jer, otvorena su neka zanimljiva pitanja, a odgovori su izostali.
Tako smo, recimo, Zoranu Mihajlović juče SMS-om pitali zašto i dalje kritikuje predsednika Srbije, iako im je on skrenuo pažnju (kako je to sam nedavno rekao) da to ne čine, jer ministri nisu njegov „nivo”. Ko joj je „dirigent”, ako ga, naravno, zaista ima, kao što joj je zamerila Stanislava Pak Stanković? Da li stvarno želi da sruši premijera Vučića i preuzme SNS? Nije bilo odgovora.
Od savetnice predsednika Nikolića dobili smo pak delimične odgovore. Na pitanja ko je „dirigent” kog pominje u saopštenju (u formi pitanja da li je on dao znak ministarki da se „pridruži orkestriranoj kampanji protiv predsednika”), ko to želi da ruši premijera i preuzme SNS, te da li stvarno misli da Zorana Mihajlović učestvuje u tome, Stanislava Pak Stanković odgovara: „Zašto mislite da ja ne mislim ono što kažem. Već je u javnosti pominjan dirigent. Ako se ne varam, o njemu je govorio i premijer.”
U SMS prepisci nije rekla ništa više, ali prisećamo se da je pre sedam dana Aleksandar Vučić na stranačkoj konferenciji za novinare – onoj na kojoj je „zaratio” sa Davenportom i EU – pominjao Miroslava Miškovića. On je tada naveo da „nije nemoguće da Mišković sruši vladu”, ali da, dok je on premijer, Mišković sigurno neće određivati ko će biti u vladi.
Stanislava Pak Stanković je juče po podne u „Kažiprstu” na B92 rekla da je stavljena tačka na priču o polemici između nje i ministarke Zorane Mihajlović, istakavši da je morala da reaguje na njene kritike na račun Tomislava Nikolića jer bi u protivnom „ispalo da su one istinite”. Ona je rekla, prenosi Tanjug, da se poslednjih nekoliko meseci Nikolić u tabloidima napada „lažima i izmišljotinama i fabrikovanjem nepostojećih sukoba” s ciljem destabilizacije države. Ne želi da spekuliše ko stoji iza tih napada, već samo dakonstatuje činjenicu da su ti napadi svakodnevni i da ugrožavaju bezbednost predsednika.
Polemika između potpredsednice vlade i savetnice šefa države ukazuje, kako misli analitičar Vladimir Goati, na otvoren sukob vlade i predsedništva, to jest Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića. Ali, odnos snaga je takav, rekao je Goati za Betu, da postojeći premijer ima sve adute u svojim rukama, a da je, sa druge strane, predsednik države „zaista, pre svega, jedan fikus”.
Filozof Vladimir Milutinović, urednik internet portala „Dvogled”, i dr Neven Cvetićanin, saradnik Instituta društvenih nauka, ne idu toliko daleko u ocenama ovog konflikta i dobar deo „zasluga” za njegov intenzitet pripisuju – medijima, tačnije tabloidima, njihovom načinu rada i njihovim različitim interesima. Pa i kada je reč o maniru da član vlade kritikuje šefa države ili da član vlade bude optužen za zaveru protiv premijera i države.
Milutinoviću to izgleda kao bura u „pi-ar čaši vode”. On smatra da u pozadini slučaja „ima nešto realno”, ali da mi ne možemo znati šta je to, osim što se može nagađati da je reč o disciplinovanju i Nikolića i Zorane Mihajlović.
„Dakle, ništa ozbiljno i dugoročno iz toga ne proizilazi”, dodaje on.
Cvetićanin ocenjuje da sukob na liniji Zorana Mihajlović – Stanislava Pak Stanković ne izlazi iz okvira normalne dinamike političkog života. „Ne bih ovo smatrao za neki revolucionarni rasplet ili politički zemljotres”, kaže on i podseća na slične slučajeve u vreme vlade Mirka Cvetkovića (recimo, dueli između ministara Vuka Jeremića i Dragana Šutanovca, ili između Dragana Đilasa i Dušana Petrovića), pa i na to da unutar opozicije danas imamo „zanimljivu dinamiku” koja seogleda u odnosima između Bojana Pajtića i Borislava Stefanovića ili Gorana Ješića...
On navodi da se ovo možda jednim delom tiče spoljnopolitičke pozicije zemlje, budući da delovi vladajuće koalicije, pa i SNS, gravitiraju prema različitim spoljnim centrima moći. Ali, dodaje Cvetićanin, ovo pokazuje i da je zapravo nemoguće da se napravi monolitna grupacija i da može da posluži dominantnoj partiji u vladi da se prikaže kao partija koja ima, ako ne različita krila, ono bar različite stavove prema nekim pitanjima.
Za Vladimira Milutinovića je cela ova priča iskonstruisana i ništa stvarno logično, za štabi se čovek uhvatio, ne postoji. Nema tu nikakvih elemenata, dodaje on, osim nekoliko rečenica koje ne moraju ništa da znače – a mogu. Pa sad, kako kaže, treba svi da razmišljamo ko je dirigent, umesto da kažemo: „Kakva je ovo budalaština, zašto se time bavimo kad ovde nema nikakvog sadržaja?”
„Zašto da se bavimo time što je neko rekao nešto bezsadržaja? Ako imaš nešto da kažeš o dirigentu, kaži. Ili, kad Vučić kaže – sve kažem Zorani u lice. Pa kaži i nama, što samo njoj. Ako misliš da je njena popularnost problem, ako misliš da je njeno slikanje problem – kaži”, ističe Milutinović.