Priznala je nauka, ali ne i država

02. 02. 2015. 22:00

Станија Рогуља са наградом Пољопривредног факултета Нови Сад

Sremska Mitrovica – Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu uveo je praksu da na početku nove godine odaje priznanja ženama vlasnicama poljoprivrednih gazdinstava u Vojvodini koje su u protekloj godini ostvarile rezultate po evropskim merilima. Nagrađeno je pet žena, a jedina vlasnica poljoprivrednog gazdinstva u Sremu i najmlađa među njima je Stanija Rogulja iz Čalme kod Sremske Mitrovice, kojoj je uručeno priznanje za vrhunske rezultate u proizvodnji žitarica i tovu svinja.

Stanija je rođena u Čalmi pre 34 godine u porodici Pejaković. Udala se u svom selu za deset godina starijeg Branislava Rogulju, vojno lice sa kojim ima sinove Boška od 15 godina i Đorđa od 11. Završila je ekonomsko-trgovačku školu i odlučila da radi na imanju od 20 hektara, čiji je vlasnik „jedan kroz jedan”. Počela je 2003. godine da ozbiljnije radi na proizvodnji hrane.

– Imala sam tada toliko ušteđevine da sam kupila devet nazimica. Muž baš i nije bio za to. On ima solidnu platu. Nisam morala da rizikujem, ali sam ipak odlučila, pa šta bude... U početku sam imala dva turnusa godišnje, sada imam tri. Od zarada na tovu svinja sam izgradila savremeno tovilište. Prvo sam u tovilište uvela izolaciju da svinjama zimi bude toplo, pa tek onda sam počela da sređujem kuću – priča nam Stanija.

Naša sagovornica danas ima najsavremenije tovilište, baš onakvo kakve je viđala u Nemačkoj, u Bremenu. No, ni to joj nije pomoglo da dobije subvencije, iako je više puta pokušavala, od opštine do države.

– Želela sam da imam četiri turnusa tovljenika godišnje, ali sam svud odbijena. U isto vreme subvencije su dobijali i oni koji su u zahtevu dali samo obećanje da će nabaviti svinje i izgraditi obore. Zna se da su svi ti pripadali nekoj od političkih grupa, a ja nikome – iskrena je Stanija.

Jesenas je na njenim njivama bilo 12 tona suvog zrna kukuruza po hektaru, a to je skoro tri puta više od proseka u Srbiji, ili za tri tone više od proseka u najrazvijenijem delu Evrope. Šećerne repe je imala (na tri hektara) 80 tona po hektaru, što je skoro 30 tona iznad lanjskog proseka u Srbiji. Repa je bila visokog kvaliteta sa slašću iznad 15 odsto i nečistoćom manjom od 20 procenata. I soja joj je dobro rodila, na tri hektara je imala oko 12 tona.

– Sve što proizvedem na mojim njivama upotrebim za tov svinja. Od zarade polako osavremenjavam mehanizaciju. Nabavila sam veliki američki traktor od 110 konja, a sada kupujem priključne mašine. Uglavnom ga „teram” ja, ali i muž sve više. Ova mašina je avion na zemlji. Čita njivu kao knjigu đak – govori sa zadovoljstvom Stanija.

Stanija koristi stručnu literaturu, učestvuje na raznim seminarima, pa čak i kao predavač. Njeno predavanje pod nazivom „Biosigurnosne mere na porodičnoj farmi svinja” ušlo je u knjigu stručnih predavanja Veterinarskog instituta u Novom Sadu, koja je štampana povodom zajedničke akcije Srbije i Hrvatske u sprečavanju međugraničnog širenja svinjske kuge.