Argentinci traže pravdu za ubijenog tužioca

Zorana Šuvaković

21. 02. 2015. 15:00

Један од најмасовнијих скупова још од пада војне диктатуре 1983. године: Буенос Ајрес (Фото Ројтерс)

Široke ulice i prostrani trgovi argentinske prestonice opet su zagušeni mirnim protestima. Na jednom od najmasovnijih skupova još od pada vojne diktature (1983), više od 400.000 ljudi je pre dva dana zahtevalo da vlada predsednice Kristine Kiršner prestane da zamagljuje okolnosti pod kojima je specijalni tužilac Alberto Nisman izgubio život.

Bila je to impozantna protestna šetnja između Kongresa i legendarnog Majskog trga, kakva se viđala samo kada su Argentinci tražili da se kazne krivci za „nestanak” trideset hiljada ljudi koje je vojna hunta (1976–1983) sumnjičila za neistomišljeništvo. Ili nam ih vratite žive ili kaznite zločince koji su ih ubili, poručivale su tada majke u belim maramama, a slike sa Majskog trga obišle su svet. Argentina se potom pročula kao prva zemlja koja je na sud izvela i kaznila glavešine vojne hunte zato što su sprovodili teror i zločine nad sopstvenim narodom.

Mesec dana je prošlo otkako je argentinski specijalni tužilac Alberto Nisman izgubio život i dvadeset godina otkako je u Buenos Ajresu izvršen napad na izraelski centar u kome je ubijeno 85 osoba, a Argentinci danas ne veruju da će se ova dva međusobno povezana događaja ikada razjasniti.

Specijalni tužilac koji je deset godina istraživao teroristički napad na izraelski centar nađen je mrtav 18. januara, nekoliko sati pre nego što je trebalo da svedoči pred Kongresom o svojim nalazima. U njegovim nalazima koji su posle smrti u celini obelodanjeni, on optužuje argentinsku predsednicu da je pokušala da podrije istragu i prikrije krivicu Teherana za teroristički napad 1994. Kiršnerova je zajedno sa rukovodećim ljudima u vladi, prema Nismanu, sklopila dogovor sa Teheranom da zaštiti iranske zvaničnike od Interpolovog gonjenja. U zamenu za ovu „uslugu” Iran po povoljnim uslovima isporučuje naftu Argentini i uvozi njeno žito i meso.

Iz Ružičaste palate, zdanja u kome se nalazi predsednički kabinet, o smrti tužioca je potom izašlo nekoliko oprečnih zvaničnih i nezvaničnih saopštenja i objašnjenja. Samoubistvo, ubistvo sračunato na kompromitovanje predsednice i njenih savetnika, međunarodna zavera protiv dobrobiti države, domaće obaveštajne službe, zločin iz strasti…Navodno je kolega bio ljubomoran zbog Nismanove reputacije nepotkupljivog tužioca, pa ga je ubio. Postoji još mnogo verzija o ovom ubistvu koje se danas prepričavaju u Buenos Ajresu, a jedna od njih je da je ubijeni žrtva svog ljubomornog homoseksualnog partnera.

Masovni marš u Buenos Ajresu je reakcija na ovakve načine poigravanja sa smrću specijalnog tužioca, objašnjavaju argentinski analitičari. Proteste nisu sazvali ni opozicija ni sindikati. Argentince je na ovaj skup pozvala grupa od šest tužilaca, kolege ubijenog Nismana.

Argentina je moderna demokratija i njeni građani zaslužuju objašnjenje, pišu pojedini argentinski listovi i dodaju da građani s pravom zahtevaju objektivnu istragu i odgovor na pitanje ko je kriv za smrt tužioca Nismana i za teroristički napad u kome je pre dvadeset godina stradalo 85 ljudi.