Drvodelja iz sela baštovana

25. 02. 2015. 22:00

Иштван Галамбош (Фото Ђ. Ђукић)

Mihajlovo – Svoju proizvodnju Ištvan Galamboš plasira na tezgama. On izrađuje drvene igračke, zimi je uglavnom u radionici, a čim ugreje sunce obilazi vašare po celoj Vojvodini. Nema nameru da širi posao, jer radi iz zadovoljstva, a ne da bi se obogatio. I pored „manjka ambicije”, njegovi vozići, bageri i kamioni stigli su na sve kontinente.

Kada je krahirala firma „Agroživ”, gde je radio zajedno sa ocem, Ištvan se iz Žitišta preselio u Mihajlovo, na dedovinu po majci. Selo je naslonjeno na ritove begejskih kanala i poznato je po povrtarima. Jedno je od retkih gde većina meštana živi od leja kupusa, paprike, paradajza...

Ištvan, međutim, nema zemlje ni za baštu, pa je tražio mogućnost zarade na drugi način. Bukvalno je počeo sa komadom testere, koji je kao odbačen doneo kući. Po struci je bravar, metalac, ali je odlučio da se oproba sa drvetom.

– Drvo ima neku toplinu, mnogo lakše se obrađuje od metala – veli Ištvan, koji je prvo od onog komada testere i parčeta brusnog papira napravio jednu kutiju. Po uzoru na tu kutiju, posle je nastalo na hiljade malih prikolica i drugih igračaka.

U proizvodnji, Ištvan koristi samo drvo i bezopasni lepak. Svoje radove ne farba niti štiti hemikalijama. To se kupcima dopada jer deca mogu da bez opasnosti „grickaju” igračke. Na tezgama je sretao i obrazovane kupce koji su hvalili njegove radove zbog jednostavnosti i, kako su rekli, edukativnih i didaktičkih poruka. Od eventualnih investitora, za njegov rad jedino su se interesovale banke.

– Ne želim kredit. Kreneš, širiš se, a kad stane, ispostavi se da si dužan bankama. Kažu i da mi treba marketing, da su moji proizvodi retki i da bi bili traženi. A onda? Morao bih da angažujem radnike, da ulažem novac koji nemam, a kad uđem u probleme da otpuštam ljude. Hoću mirno da spavam. Moja zarada je skromna, ali je najvažnije da moja supruga i ja uživamo u poslu – kaže nam drvodelja iz sela baštovana.

Ovako, što proizvede, Ištvan iznese na vašar. Kaže da ne mora niko da mu veruje, ali mu je draže da ljudi kupuju njegove igračke na tezgi, na komad, i da ih raznose. Ima i povratne informacije da su stigle u Australiju, u severnu i južnu Ameriku...

– Ne želim da se obogatim brzo i po svaku cenu. Moja deviza je „bolje siromašni gazda nego bogati sluga” – ističe Ištvan Galamboš.