Sutra se završava 43. Fest

Dubravka Lakić

07. 03. 2015. 07:00

Мохсен Макхмалбаф међу гостима

Svečanom ceremonijom dodele nagrada pobedničkim filmovima i projekcijom ruskog filma „Bataljon” Dmitrija Meshijeva, sutra uveče se u „Sava centru” završava 43. Fest.

U samoj Festovoj završnici publika je u prilici da pozdravi i slavnog iranskog reditelja Mohsena Makhmalbafa, autora izvrsnog filma „Predsednik”, koji je prikazan u glavnom takmičarskom programu.

Svojevremeno, zahvaljujući njegovom filmu „Pedlar” (1987) međunarodna filmska zajednica je upoznala i prigrlila iransku kinematografiju, široko joj otvarajući vrata velikih festivalskih scena. Tada se i prvi put glasno čulo za Mohsena Makhmalbafa, reditelja, scenaristu i snimatelja neobične biografije.

Rođen 1957. u Teheranu, kao 14-godišnjak priključio se islamskoj organizaciji koja se borila protiv režima šaha Reze Pahlavija, kao 17-godišnjak od 1974–1979. bio je u zatvoru, oslobođen tik pred početak islamske revolucije. Od tada je Makhmalbaf posvećen isključivo filmovima koji su nastajali jedan za drugim poput: „Vreme za ljubav”, „Biciklista”, „Selam sinema”, „Tišina”, „Priče iz Kiša”, „Kandahar”.... U porodičnoj filmskoj radionici su još i supruga, takođe, reditelj Marzijeh Meškini, dve slavne ćerke rediteljke Samira i Hana i sin producent i montažer Majsam Makhmalbaf. Od kada su napustili Iran, prvo su živeli u Parizu, a sada su svoj sigurni dom našli u Londonu.

Sa novim filmom „Predsednik” snimljenim u Gruziji sa gruzijskim glumcima, Makhmalbaf ukazuje i na to kako je put do demokratije posut nasiljem i krvavim konfliktima i kako se revolucija često pretvara u novi vid diktature.

Sinoć je u „Sava centru” publika bila u prilici da vidi i film „Daleko od ljudi”, alzaškog reditelja debitanta, inače poznatog francuskog scenariste Davida Oelhofena. Film je nastao prema kratkoj priči „Gost” Albera Kamija, a u njemu su izvrsne uloge ostvarili Vigo Mortensen i Reda Kateb. Komentarišući nedavno za „Politiku” Oelhofenov film i svoju ulogu u njemu, Vigo Mortensen je rekao i sledeće: „Snimljeno je nekoliko izvrsnih filmova na temu alžirskog rata za nezavisnost, ali nijedan nije bio neideološki i univerzalan na način na koji je to u Oelhofenovoj priči. U osnovi to je odnos dva čoveka. Ali, ispod površine toliko je mnogo toga. Ni jedan ni drugi ne pripadaju zemlji ni mestu ni vremenu ni događajima u kojima su se zatekli. Oni su ljudi koji ne učestvuju u politici i nasilju, ali su se iznenada našli usred svega toga. Sve što se dešava u ovom filmu moglo je da se desi bilo gde na Bliskom istoku danas. Zato je ova priča univerzalna.”