Od klasike do eksperimenta

07. 02. 2008. 22:00

Учесници „Гитар арт” фестивала: Карло Домениконе и Силвија Окуњи (Фото Ж. Јовановић)

Posle koncerata „El ej gitar kvinteta”, Marsina Dile, Dua Melis, Zorana Anića „Gitar art” festival, deveti po redu, nastavlja se. Večeras će se publici predstaviti novi gosti, i to sa dva različita kraja sveta – iz Italije i Brazila. U jeku priprema za koncerte, radionica koje drže mladim muzičarima željnim saveta od iskusnih gitarista, žiriranja na takmičenju u okviru „Gitar arta”, sreli smo se sa Robertom Fabrijem, Karlom Domenikonijem i Silvijom Okunje.

Roberto Fabri, koji ove godine drži majstorske radionice mladim muzičarima i jedan je od članova žirija koji ocenjuju gitariste, kaže za „Politiku” da sa zadovoljstvom vodi master klasove mladim instrumentalistima.

– Studentima na radionicama prenosim svoje muzičko znanje. Najvažnije je dati im pozitivnu energiju za učenje, jer je teško živeti od muzike, gitare naročito. Bitno je da mladi budu odlučni i da imaju pozitivnu energiju. Moram da priznam da sam ovde upoznao mnogo studenata i njihov nivo muziciranja je veoma visok. Na ovaj festival dolazim poslednjih pet godina i uvek imam dobre studente, decu od 12 godina koja izvrsno izvode Baha – ističe Fabri i dodaje:

– Sećam se, kada sam prvi put bio, „Gitar art” je bio dobar festival, ali sada je jedan od najboljih na svetu. Otkriću vam da za sledeći „Gitar art” spremamo veliki događaj – koncert Enja Morikonea. Doći će njegov orkestar, ja ću svirati muziku Morikonea za gitaru i orkestar, a Enjo će dirigovati.

Italijanski gitarista i kompozitor Karlo Domenikoni muzikom se bavi više od tri decenije. Domenikoni je napisao 17 koncerata za gitaru, a njegova dela poput „Koyunbaba”, „Hommage a Jimi Hendrix”, „Toccata in blue” nalaze se na repertoaru mnogih svetskih instrumentalista. Muzičar, koji će večeras održati koncert u okviru „Gitar arta” u Ruskom domu, ovih dana je držao i majstorske radionice mladim studentima. Priča nam da mu je na radionicama najbitnije da svoje muzičko znanje prenese mladima.

Mnogi kritičari su ocenili da Domenikone kroz svoju muziku pokušava da spoji Istok i Zapad, dausvaja suštinske delove različitih kultura i prezentuje ih na nov način.Priča nam o značaju izvođenja svoje muzike, koja obuhvata širok spektar pravaca – od klasike do novih formi, na festivalima.

– Volim da nastupam na festivalima, jer su u publici najčešće studenti gitare, a baš njima želim da prezentujem svoju muziku.

Domenikone se muzikom bavi više od tri decenije. Na pitanje šta ga još uvek inspiriše da stvara i izvodi muziku, odgovara:

– Kompozitor je neko ko izražava svoj život kroz muziku. Volim da komponujem i sviram i to ću raditi dok sam živ.

Silvija Okunje je kompozitorka, gitaristkinja koja izvodi eksperimentalnu i novu brazilsku muziku, a večeras će svoj repertoar predstaviti beogradskog publici. Ova Brazilka u razgovoru za „Politiku” priča koliko su festivali, poput „Gitar arta”, važni za muzičare, jer je to idealna prilika da se instrumentalisti iz svih krajeva sveta upoznaju i da razmenjuju ideje. O tome kakvi su joj prvi utisci o Beogradu, Silvija kaže:

– Stvarno mi se sviđa ovde. Kada upoznate ljude, shvatite koliko su fini, predusretljivi, koliko vole da pričaju…Beograd je veoma živ grad.

Na pitanje kakav repertoar očekuje publiku u Ruskom domu večeras, brazilska muzičarka kaže:

– Sviraću delo za 12 gitara. Radi se o instalaciji iz domena eksperimentalne i minimalističke muzike, ali sa brazilskim uticajima. Svaki instrumentalista ima svoj san o gitari, to je neki fetišizam u ovom poslu.

Silvija Okunje je studirala gitaru na Univerzitetu Sao Paulo, a diplomirala je na Konzervatorijumu Nova Engleska u SAD. Priznaje nam da je školovanje u inostranstvu promenilo njen život:

– Iako sam planirala da se vratim u Brazil posle dva meseca, svidelo mi se što sam u Americi mogla da improvizujem, upoznajem dobre muzičare, stvaram eksperimentalnu muziku. Onda sam otišla u Berlin zbog eksperimentalne muzičke scene, i tu živim skoro dve decenije. Idem stalno u Brazil, volim ga i bez obzira na to što godinama živim u inostranstvu, ipak je Brazil moj dom.