Sledeći Gandi mogla bi da bude žena
(Фото Н. Неговановић)
Albert Ajnštajn je umeo da kaže da Mahatma Gandi zna formulu čovečanstva. Birad Radžaram Jadžnik (Birad Rajaram Yajnik), predavač i kustos, čiji blog „Gandi u 21. veku” ima više od 50.000 posetilaca, pokušaće da filozofiju ovog legendarnog borca za ljudska prava i slobodu prikaže u savremenom kontekstu – kroz interaktivno predavanje „Mahatma Gandi u Beogradu”, koje će večeras održati od 19 sati u Centru „Sava” (ulaz je besplatan). Put koji je autor izabrao vodi stazama umetnosti. Osim predavanja koja redovno drži, njegove komunikativne instalacije postoje na tri kontinenta – „Zid kralja Gandija” na Univerzitetu Hauard u Vašingtonu, „Mandela-Gandi” zidna postavka u Fondaciji „Nelson Mandela” u Johanezburgu i najveća zidna postavka na svetu posvećena jednom od najpoznatijih Indusa u „Muzeju mira, istine i ahimse” u Hajderabadu, čiji je i kustos.
Vaš način razmišljanja, kao i predavanja, postavljaju Gandija u ravan sa onima koji vas slušaju, bilo da je reč o školskoj deci u Velikoj Britaniji bilo o šarenolikoj publici u Beogradu. Kako to postižete?
Svako na pomen Gandija zamisli crno-belu fotografiju starijeg čoveka. Odlučio sam da tu predstavu obojim. Kolorit, interaktivno, digitalno, sve su to obeležja savremene umetnosti koja danas dobro korespondira sa savremenim čovekom. Ona je katalizator. Recimo, deci školskog uzrasta, a bilo ih je u jednoj londonskoj školi 900, trebalo je da prikažem Gandija. I to tako da me ne oteraju sa bine, jer sam dosadan. Prikazao sam im film u kojem su se pojavili Šakira koja govori o Gandiju, grupa „Bajkeri protiv nasilja nad životinjama”, na čijim je motorima on bio prikazan, ali i protestanti u Brazilu sa majicama na kojima je pisalo isto to ime. Izneo sam, potom, potpuno nov „harli dejvidson”, podelio im olovke i predložio im da, ako su inspirisani, ostave svoje poruke na motoru. Svi su se potpisali, na desetak različitih jezika bilo je ispisano ime Gandi.
To je, kažete, dokaz da je Gandi i danas aktuelan?
Jeste. Ali poenta nije samo da pratimo Gandija već da nađemo novog. A novi bi mogao da bude žena. Ili, ne samo jedna već stotine njih. Zamislite kada bi grupa dama došla na ideju da sve žene sveta obustave sve svoje aktivnosti na 24 sata i reše samo da meditiraju, boreći se za ženska prava. Baš sve baš istog dana. A reč je o tri i po milijarde žena. Pa to ne bi moglo da se ne oseti, da se ne primeti.
Savremeni bunt uglavnom počinje na društvenim mrežama, na kojima grupa anonimnih pojedinaca mobiliše masu, ali se isti brzo i gasi. Nedostatak istrajnosti ili nešto drugo?
Gandijevu borbu protiv čuvenog Zakona o soli u Indiji ispratilo je 1930. više od 1.300 medija širom sveta. On je bio „Fejsbuk” svoga vremena, kada nije bilo ni interneta, ni mejla, ni kompjutera. Bio je majstor komunikacije i bio je uporan. Za nezavisnost Indije borio se decenijama. Najvažnije je imati cilj i ne odustajati. Toga danas manjka. Svi bi hteli sve, sad i odmah. Bez ideje i jasne strategije nema rezultata. Za promenu je potrebno vreme.
Gde vidite uloge vlada i političara u toj priči?
Mnogi ljudi krive one koji ih vode za neuspeh celog društva. Međutim, zašto ne pođu od sebe. Neka budu promena koju očekuju od drugih, da parafraziramo čoveka o kojem ću govoriti. Da ste me upoznali pre godinu dana verovatno ne bih sve isto pričao što i danas. Niti biste me vi pre godinu dana isto pitali. Pronađite Gandija u sebi, u svom prijatelju, ali i neprijatelju. Na osnovu toga napravite strategiju. Nije stvar samo i tome da se izađe na ulicu i protestuje. Morate imati jasan plan.
Zašto je baš Beograd jedna od vaših stanica?
Ako je vaš grad preživo tolike ratove i razaranja i opstao mora biti da je Gandi u njemu bio prisutan duhom.