Mržnja umesto pogleda

20. 03. 2015. 08:15

Najpre, pitanje za uredništvo rubrike „Pogledi”. Biće skoro godinu dana kada je mentor docenta sa Filozofskog fakulteta napisao jedan školski primer ad hominem kao odgovor na moje neslaganje s njegovim tezama objavljenim u ovoj rubrici. Na pitanje prijatelja zašto nisam uzvratio, odgovorio sam da taj način polemike govori o mom oponentu i njegovom shvatanju javnog dijaloga. Neki su pitali kako je „Politika” to objavila. Jovo Bakić preuzima takav način rasprave, ne o predmetu već o autoru, a „Pogledi” objavljuju. Moje pitanje za uredništvo: ako poglede zamenjuje odgovor ad hominem, onda to treba reći da bi saradnici doneli odluku o sopstvenom učešću u javnoj diskusiji na stranicama „Politike”.

A sad o uvredama i lažima docenta Jove Bakića. U mom tekstu osporio sam njegove tvrdnje o cenzuri u Srbiji. Umesto da odgovori na kritičke ocene, da mi saopšti u čemu grešim pa da se ispravim, on se u maniru buvlje pijace obrušio na moju ličnost, moja politička opredeljenja i moj profesionalni rad. Pritom, u zanosu mržnje i netrpeljivosti, iznosi takve izmišljotine i takve laži da bi svaki drugi čovek potegao pravnu zaštitu za teške klevete. Da čitalac „Pogleda” zna: docenta sam upoznao kada sam mu objavio tekst u „Sociološkom pregledu”, od tada smo bili na nekoliko stručnih skupova i to je sve. Pitam se: odakle izvire taj bes i ostrašćenost?

Docent Jovo Bakić, kao čuvar demokratije u Srbiji, meni nalaže kako da se potpisujem ispod svojih tekstova. Dugujem izvinjenje što ga nisam pitao. Docentu smeta što sam „bivši radikal”, ali ovde ne mogu da se izvinim. O tome da sam „bivši” dao sam u prošlosti dokaze upravo na ovim stranicama „Politike”, kao i dokaze da je SRS poštovao demokratska pravila igre. To što nabacivač blata na mene etiketira radikale, ništa ne znači. Ima pravo da pre 2008, i posle, ne podnosi radikale.

Mržnja je slepa za činjenice. Docent zna da sam bio 2000. godine „drugi čovek” u Ministarstvu prosvete, a zakon je usvojen u Skupštini 1998. A o tom zakonu i demokratiji objavio sam rad u „Sociologiji”. Moje nastavničke funkcije, prvo, nisu javne, a drugo, pripadaju jednom prošlom delu moje profesionalne karijere. Da li i docent, obavlja na fakultetu javnu funkciju?

A sada nešto o presnim lažima, mada ih je bilo i u prethodnim pasusima. Odakle njemu tvrdnja da sam ja nekoga smenio na funkciji? Odakle njemu tvrdnja da sam imenovan za direktora „milošću gospodara Vučića”, odnosno, „beskrajnom pokornošću gospodaru i revnosnim partijskim delanjem”? Odakle? Pa verovatno zato što je u neposrednoj blizini Vučića, što je vredan član SNS-a, pa sve vidi i sve zna? Nije isključeno da krije svoje partijske funkcije, ali mu se privađaju gospodari, a ne predsednici, izabrani demokratskom procedurom. Uzgred, da ga obavestim da mene preporučuju za javne poslove moje reference, i ima priliku da ih pročita na interentu i sajtu instituta. Bez cenzure.

Na kraju, kruna laži i uvreda. Gde je on „čuo”, da sam se raspitivao za Soroseve novce? Odakle mu smelosti za optužujuću klevetu da je jedan uzbunjivač javnosti podneo prijavu Agenciji „zbog zloupotrebe položaja i verovatne korupcije protiv direktora ZUOV-a”. Da je neko drugi na mom mestu, docent bi završio na sudu. Što se mene tiče docent može da bude miran i da u tom miru pročita činjenice ZUOV-a povodom uzbunjivača u „Politici”, od 20. 9. 2014. godine.

Završavam. Kao u prvom tako i u drugom tekstu, vidimo kako oponent razumeva dokaze. Bruka profesiju, ne razlikuje raspravu o predmetu i čoveku. Kakav jezik, kakva ostrašćenost, kakva mržnja! To je čuvar demokratije u Srbiji! Nego, dobro je da su ova vremena. Da su neka druga, ona posle 1945. godine, gadno bih se proveo.

Nije zgoreg da još jednom podvučem značaj vaspitnih vrednosti u privatnom i javnom životu. Jedna od tih je poštuj neslaganje u mišljenju. Ovim odgovorom, stavljam tačku na bilo kakvu buduću raspravu sa Jovom Bakićem.

Sociolog, naučni savetnik