Još jedan udar na Vojsku Srbije
Udes vojnog helikoptera i sedmoro poginulih nužno zahteva odgovor na pitanje šta je uzrok ove tragedije i ko snosi odgovornost za to.
U rasvetljavanju ovog slučaja posebno bode oči činjenica da u akciji evakuacije deteta nije angažovan Sektor za vanredne situacije MUP-a Srbije, čiji bi ovo trebalo da bude posao. Ovo ministarstvo je odbilo da pruži pomoć navodno zbog nepovoljnih meteoroloških uslova koji bi akciju spasavanja učinili riskantnom. Ako je to tačno, a da se proveriti, onda se nameće pitanje zbog čega je Vojska Srbije upotrebljena kao rezervna varijanta ako ni njen najbolji helikopternije tehnički „dorastao” takvim meteorološkim okolnostima. Ko je onda i s kakvim motivom doneo odluku o upotrebi Vojske Srbije i posadu njenog helikoptera stavio pred teško iskušenje? Ministar odbrane kaže da je on doneo takvu odluku (ali ne i po kom osnovu), a general Bandić da je po osnovu te odluke naredio posadi helikoptera da izvrši zadatak.
Već iz ovoga se vidi da je prekršena procedura komandovanja, odnosno da je narušen lanac komandovanja u VS utvrđen Ustavom, Zakonom o Vojsci Srbije i Zakonom o odbrani.
Prema članu 112 (stav 2) Ustava RS, predsednik Republike je na čelu tog lanca komandovanja. Prema Zakonu o Vojsci Srbije (čl. 17), on komanduje Vojskom Srbije u ratu i miru, odlučuje o njenoj upotrebi, uređuje sistem komandovanja i prati njegovo sprovođenje, usvaja Plan upotrebe Vojske Srbije, naređuje njenu upotrebu i donosi osnovna pravila i druga akta koja se odnose na ovo pitanje. Prema Zakonu o odbrani (čl. 11), predsednik svoja ovlašćenja u oblasti odbrane može preneti na ministra odbrane, osim odlučivanja o upotrebi VS i nekim drugim pitanjima iz njegove isključive nadležnosti.
U vezi sa upotrebom Vojske Srbije postoji jedan izuzetak koji je relevantan za ovaj događaj, a koji je propisan članom 2 (stav 2) Zakona o VS. Prema tom članu, predsednik Republike može dati ovlašćenje ministru odbrane da odluči da VS nadležnom državnom organu, odnosno, organizaciji, organu autonomnih pokrajina i organu jedinica lokalne samouprave, na njihov zahtev, pruži pomoć radi zaštite života i bezbednosti ljudi i imovine, zaštite životne sredine ili iz drugih razloga utvrđenih zakonom.
Saglasno ovom rešenju, ministar odbrane bi morao da kaže ko mu je uputio zahtev za pomoć, da li je pre donošenja odluke tražio i dobio ovlašćenje od predsednika Republike, ali i da objasni zašto se direktno obratio generalu Bandiću, a ne načelniku Generalštaba, kao što je bio dužan. Ako nije tražio ovlašćenje predsednika Republike, morao bi da objasni zašto je prekršio pomenuti zakon.
I predsednik Republike bi morao da potvrdi ili demantuje da li mu se ministar odbrane obratio za ovlašćenje, ali i da odgovori na pitanje zašto nije pratio sprovođenje sistema komandovanja koji sam uređuje i na šta je obavezan po zakonu. Zašto je ćutao dok se nije desila tragedija? To pitanje se može postaviti i načelniku Generalštaba, jer je i on morao da bude upoznat sa akcijom i njenim tokom, a posebno da je u toj akciji protivzakonito „preskočen”.
General Bandić sigurno zna ko čini lanac komandovanja i zato bi morao da objasni zašto je postupio po odluci ministra odbrane bez poštovanja propisane procedure i da li su na njega, kako to mediji prenose, vršili pritisak neki moćni pojedinci izvan sistema odbrane. Na to ga obavezuje zakon, visoki čin, odgovorna funkcija koju vrši, Kodeks časti, a naročito sedam mrtvih duša. Bandić je bio obavezan da bezbednost misije spasavanja postavi iznad značaja naredbe, bez obzira sa koje adrese mu je ona bila upućena. Na to su ga upućivala i Pravila službe u VS, u kojima se kaže da je „prilikom izdavanja naređenja pretpostavljeni dužan da vodi računa o njegovojrealnosti i mogućnosti izvršenja” (tač. 35).
Na kraju, moramo se zapitati kakva je to država koja dozvoljava da joj se vojska toliko dugo bagateliše i u kojoj politička moć pojedinca može da bude azil za odgovorne, a potreba za političkom promocijom da devastira njen Ustav, zakone i institucije kao što je Vojska Srbije, čak i po cenu ljudskih i materijalnih gubitaka.
Profesor Fakulteta bezbednosti u Beogradu