Kako su odbornici ostali bez pitanja
Одборници Скупштине Суботице (Фото А. Исаков)
Subotica – Postavljanje odborničkog pitanja jedno je od prava predstavnika građana u Skupštini grada. Ipak, u poslednje dve godine gotovo da se nije začulo nijedno odborničko pitanje, odnosno komentar na njega. Pojedini sagovornici „Politike” priznali su da nisu ni primetili da su odbornici gotovo prestali da koriste ovaj mehanizam kontrole rada lokalne samouprave.
–Pravo na postavljanje pitanja neophodno je odborniku da bi pribavio informacije i u ranijem periodu značajnije je korišćeno nego danas – kaže za „Politiku” Mirko Bajić, zamenik predsednika Skupštine grada.
Poslovnik o radu Skupštine u odeljku devet reguliše oblast postavljanja odborničkih pitanja i propisuje da se pitanje postavlja u pisanoj formi, na skupštini ili između dva zasedanja, a odgovor stiže takođe u pisanoj formi. Ova procedura eliminiše javnost iz procesa postavljanja pitanja i davanja odgovora, ali odbornik ima pravo da odgovor javno komentariše na kraju skupštinskog zasedanja i traži dodatne odgovore ako nije zadovoljan. Ova regulativa uvedena je 2008. godine, kada su vlast ravnopravno delili Demokratska stranka (DS) i Savez vojvođanskih Mađara (SVM), a pre toga pitanja su postavljanja javno, takođe na kraju sednice. Da li je činjenica da se pitanja postavljaju pisano, a ne javno sa govornice uslovila da je odbornicima sada sve jasno pa nemaju više potrebe za pitanjima?
–Promena koja je donesena onemogućila je zloupotrebu za ličnu i političku promociju koje je ranije bilo. Ali, ni sada ne postoji nijedan razlog da odbornici koji imaju potrebu pitanje postave u pisanoj formi jer je to i siguran put da se dobije precizan odgovor. Ipak, možda bi dobro bilo da se uz zapisnik sa prethodne sednice odbornici upoznaju o postavljenim pitanjima i datim odgovorima. Na taj način i drugi odbornici bi imali uvid u pitanja koja su postavljena i to je mehanizam koji bih predložio – nastavlja Bajić.
Svojevremeno su postavljena odbornička pitanja znala da uzburkaju političku scenu, pa su tako pre donošenja Zakona o dostupnosti informacija od javnog značaja upravo posredstvom odborničkog pitanja Subotičani saznali visinu zarada direktora javnih preduzeća, a ne tako davno, kroz pitanje o budžetskim stavkama, otkrilo se da neki u Gradskoj kući primaju i po dve plate.
–Pripadnici većine u Skupštini ne postavljaju pitanja jer učestvuju u kreiranju politike grada, pa nemaju interes za ovakva pitanja, a sa druge strane mi i nemamo pravu opoziciju i zato nema pitanja ni od njih – tvrdi Svetlana Stipanović, odbornik iz Pokreta socijalista koji je deo koalicije na vlasti.
Endre Čuso, odbornik SVM-a, umeo je po nekoliko puta da na skupštinskom zasedanju „provuče” pitanje o svojoj mesnoj zajednici, dok mu je stranka bila u opoziciji, ali u razgovoru za „Politiku” kaže da se njegov odnos nije promenio iako je sada deo vlasti.
–Nije tačno da se odbornička pitanja ne postavljaju. Upravo sam početkom godine postavio pitanje i dobio odgovor kojim sam zadovoljan i nije bilo potrebe da ga javno komentarišem, nego sam ga prosledio onima zbog kojih sam i pitao. Uostalom, kada pitam nešto što se tiče mog naselja, o tome obavestim one kojih se tiče – kaže nam Čuso.
Iako je to snažan mehanizam opozicionog delovanja, iz redova ovih stranaka kažu da je odnosom vlasti i potpuno obesmišljen.
–Kada na jasno postavljeno pitanje ne dobiješ jasne odgovore, izgubilo je smisao postavljati odborničko pitanje – smatra Slavko Parać, lider DS-a u Subotici. –Zbog toga ih postavljamo na konferencijama za novinare, postavljamo pitanja javno, ali kao odgovor odbijamo samo ćutanje jer su to neprijatna pitanja za ovu vlast koja je autoritarna i osvetoljubiva i ne haje za pitanja odbornika i pitanja građana. I u gradu i u državi pokušava da se zatre trag opoziciji – kaže Parać.
Mirana Dmitrović, šef odborničke grupe LSV-a, takođe kaže da nisu postavljali pitanja jer im vlast daje odgovore „sumnjivog kvaliteta”.
–To je važna skupštinska institucija, a ipak je predviđeno da se eventualni komentari daju na kraju sednice. Za to nije potrebna većina, pa vas niko i ne sluša u gunguli na odlasku. Možda bi bilo bolje da se oni premeste na početak sednice – smatra Dmitrovićeva.