Preuranjeno iračko slavlje
Хајдар ел Абади и Барак Обама у Белој кући (Фото Ројтерс)
Zabrinjavajuće malo vremena je prošlo otkako se u Bagdadu posle godinu dana poraza slavila prva značajnija pobeda nad militantima Islamske države (ID) kod grada Tikrita, a islamisti su ponovo u naletu.
Pentagon samo što je saopštio da je ID izgubila kontrolu nad četvrtinom teritorije Iraka koju je držala pre nego što su Amerikanci prošlog avgusta krenuli s bombardovanjem, a džihadisti su uzvratili protivudarom i potvrdili predviđanja da će rat trajati godinama.
Ohrabrene pobedom u Tikritu, vladine snage pokrenule su pre deset dana ofanzivu u zapadnoj provinciji Anbar kako bi preuzele kontrolu nad „sunitskim trouglom”, ali su odmah naišle na neočekivano žestok otpor.
U vreme dok je irački premijer Hajdar el Abadi u Vašingtonu od Baraka Obame tražio povećanje vojne pomoći, pripadnici ID su na dan zauzeli najveću rafineriju u zemlji, preteći da preuzmu kontrolu nad provincijskim sedištem, gradom Ramadi, 115 kilometara zapadno od Bagdada, iz koga je već pobeglo više od 90.000 ljudi. „Uspeh neće doći preko noći, ali jasno je da ćemo biti uspešni”, izjavio je Obama posle susreta sa Abadijem, iako kritičari tvrde da je novo angažovanje američkog vojnog osoblja u Iraku strateška greška koja je islamistima omogućila da pobede iračke snage i proteraju ih sa severa zemlje.
Regularne trupe su uz pomoć šiitskih milicija uspele da povrate rafineriju Beidži, oko 250 kilometara severno od Bagdada, u kojoj se prerađuje čak četvrtina iračke nafte. Sada je pitanje koliko dugo će moći da je zadrže jer opsada traje duže od pet meseci.
Neizvesna sudbina Ramadija ugrožava stotine američkih i koalicionih vojnika koji u vazduhoplovnoj bazi Ain el Asad, u blizini Ramadija, obučavaju snage iračke armije.
Islamisti od prošle godine kontrolišu čak 85 odsto Anbara, najveće iračke provincije, uključujući delove Ramadija, čitav grad Faludžu i mnoga druga mesta, ali iračke vlasti najavljuju veliku ofanzivu protiv kalifata proglašenog na teritoriji Iraka i Sirije.
Tikrit je bio redak uspeh koji će Bagdad ohrabriti da krene u najavljeni skori napad na drugi po veličini irački grad Mosul, čijim su zauzimanjem prošlog juna islamisti pokrenuli blickrig, ali njihovi najnoviji uspesi stavljaju pod znak pitanja ofanzivu na Mosul.
Ako islamistima šteti ambicija da kontrolišu što više teritorije Islamske države, čime su ranjiviji na napade iz vazduha, čini se da su veoma brzo izvukli pouke iz poraza u Tikritu. U Ramadiju su na vreme aktivirali svoje ćelije koje su bile uspavane od vremena ofanzive prošlog leta. Odbrana je bila iznenađena.
Dok se glavnina vladinih snaga borila kod rafinerije Beidži, pripadnici ID su u manjim grupama ili preko bombaša samoubica i automobila bombi krčili put po provinciji Anbar, spremajući se za glavni udar. Pri tom su koristili mrežu podzemnih tunela koji su ne samo zaklon od koalicionih bombardovanja već omogućavaju brže napredovanje i zaštićene komunikacije.
U Tikritu su neuporedivo malobrojniji islamisti najavili da će u borbama za gradove, pošto prethodno obezbede tunele za evakuaciju, koristiti taktiku miniranja prilaznih puteva, kuća i ulica, koja protivniku nanosi teške gubitke. Podrška iz vazduha je u urbanom ratovanju od male koristi, a helikopteri su lake mete.
Situaciju je dodatno otežalo naglo povlačenje šiitskih milicija kojima su komandovali iranski komandanti, isti koji su doprineli pobedi nad sunitskom Islamskom državom u Tikritu.
U osvajanju Tikrita oko 40 iranskih oficira je direktno komandovalo akcijama, iznad grada su kružili dronovi kojima su upravljali Iranci, a u prvim danima operacije govorilo se i o angažmanu iranskog vazduhoplovstva. Amerikanci u početku nisu učestvovali, ali su se na zahtev iračke vlade zajedno sa Britancima i Holanđanima uključili u drugu fazu operacija.
Irački premijer Abadi je tokom boravka u SAD izjavio da pozdravlja pomoć Irana u borbama protiv Islamske države, ali je potvrdio nelagodnost zbog medijske pažnje koja se posvećuje iranskom generalu Kasimu Soleimaniju, komandantu brigade Kuds iz sastava elitne Revolucionarne garde. „Da budem pošten, to je veoma osetljivo pitanje. Nama je irački suverenitet veoma važan”, izjavio je Abadi, premijer šiitske vlade, ali koja bi, za razliku od prethodne, da dozira uticaj Teherana na Irak. „Iračani se žrtvuju da sačuvaju svoju zemlju. Iračani neće prihvatiti da izgleda kao da to u ime Iračana čine drugi.”
Efikasna koalicija Amerikanaca, iračke armije, ostataka sunitskih milicija i šiitskih grupa iza kojih stoje Iranci zasad je daleka budućnost zbog velikog međusobnog nepoverenja.
Iako Amerikanci imaju vodeću ulogu u vazdušnim bombardovanjima, a na iračkom terenu imaju 3.000 savetnika koji intenzivno obučavaju regularnu iračku armiju, u Vašingtonu su u dilemi: bez pomoći Iranaca na tlu ne mogu da računaju na pobedu nad islamistima, ali su zabrinuti da bi Teheran mogao da ojača već dovoljno snažan uticaj u Iraku.
Predsednik Obama upozorio je Iran da njegovi borci moraju da poštuju irački suverenitet i da se u borbama stave pod komandu Bagdada. Ovo tim pre jer se izveštava da su šiitske milicije u pretežno sunitskim područjima već počinile mnoge zločine, raspirujući sunitsko-šiitski konflikt koji se širi Bliskim istokom.
Uspeh u trećem ovogodišnjem pokušaju preuzimanja Tikrita pokazao je koliko će borba protiv islamista biti teška, neizvesna i duga.