Blagodatni oganj na Mokroj Gori

23. 04. 2015. 15:00

Емир Кустурица и Александар Секулић на Мокрој Гори (Фото Зоран Цвијановић)

U domu đakona Aleksandra Sekulića, službenika u kabinetu patrijarha Irineja, uporedo gore dva kandila. Oba su, prema rečima đakona Sekulića, upaljena plamenom sa jedne od lampi koje su bile u Hramu Vaskrsenja Hristovog u Jerusalimu. Naš sagovornik jedan je od članova delegacije koja je donela blagodatni oganj u Srbiju. Odmah nakon dolaska u Beograd i sasluživanja patrijarhu Irineju na ponoćnoj liturgiji odneo je ovu svetinju na Mećavnik kako bi sveštenstvo i narod iz ovog kraja dobili priliku da preuzmu plamen.

Poziv je stigao od domaćina ovog mesta Emira Kusturice, a Sekuliću nije bilo teško da, nakon puta iz Svete zemlje i neprospavanih noći, uđe u helikopter i uputi se ka Mokroj Gori, prelepoj oazi smeštenoj između Zlatibora i Tare.

– O umoru nisam ni razmišljao, a naročitu inspiraciju za ovaj put imao sam jer je Višegrad moje rodno mesto. Poreklom sam iz podnožja Mokre Gore, iz Draževine kod Dobrunske Rijeke. Zahvalan sam našem domaćinu, velikom umetniku koji je dao značajan lični doprinos da dobri narod iz ovog kraja doživi i primi blagoslov svetinje iz Jerusalima – kaže naš sagovornik. 


Đakon Aleksandar Sekulić sa Blagodatnim ognjem u letelici

Delić svojih emocija i doživljaja đakon je pokušao da zabeleži fotoaparatom, ali, kako kaže, mnogo više toga ostalo je u neizbrisivom sećanju.

Vrativši se u Beograd, sutradan je posetio Gračanicu, Pećku patrijaršiju, Dečane, Sopoćane i manastir Lešje. Čovek živi od radosti drugih ljudi, navodi đakon Sekulić, pa se tako, gledajući radost ljudi koji dočekuju oganj, njegovo se srce „ispunjavalo toplinom i duša je treperila”.

Iako je u Jerusalimu već boravio, ovogodišnji doživljaj, kako kaže, ne može se porediti sa prethodnom posetom. Do tada je gledao samo dokumentarne filmove, snimke silaska blagodatnog ognja i slušao je svedočanstva onih koji su prisustvovali ovom veličanstvenom događaju. 

– Osećaj velelepnosti trenutka, odgovornosti za poverenu dužnost, tihe radosti zbog učešća u događaju koji predstavlja direktnu potvrdu Božje milosti i blagodati, jednostavno prevazilazi ljudska čula i oslobađa čoveka svakog umora i malaksalosti od puta, stajanja, čekanja– nastavlja svoju priču Sekulić.

Blagodatni oganj i dalje se čuva u posebno namenjenim lampama (rudarskim fenjerima) u crkvama i manastirima širom Mitropolije beogradsko-karlovačke i drugih eparhija SPC, ali i u mnogim domovima vernika.

Đakon Sekulić ističe da se plamen održava prenošenjem na sveću i dopunjavanjem lampe jestivim uljem i to sve do sledećeg Velikog petka. Tada će se ugasiti u znak molitvenog sećanja na stradanje Hristovo.

– Na Veliki petak ćemo, bez vode i hrane, postiti i razmišljati o tome kako je Isus Hristos predao sebe za život sveta. Narednog dana, na Veliku subotu, delegacija Srpske pravoslavne crkve i države Srbije ponovo će, uz Božju pomoć, krenuti u ovaj divni i radosni podvig, koji je zagrejao srca mnogih ljudi i obasjao njihove domove nezalaznom svetlošću mira, vere i radosti koju nam ovaj svet ne može dati, ali ni oduzeti – iskren je naš sagovornik.