Drugi život manastira Kosijerevo
Манастир Косијерево, током верских празника
Često se desi čoveku, objašnjava Čedomir Popović, da se bavi nekim poslom veoma ozbiljno i više godina, a da mu to nije bila namera. Premda je uvek tinjala želja da to uradi, nekako nije imao snage i volje da krene i istraje. Tako je bilo i sa monografijom o manastiru Kosijerevo, a neposredni povod bio je tekst vladike Joanikija Mićovića, objavljen u „Prosvjetinom kalendaru” za 2010. godinu, pod naslovom „Oci i bratija manastira Kosijerevo”. U tekstu su navedeni svi sveštenici koji su bili u manastiru Kosijerevo od postanka pa do 1945. godine. Pričajući o značaju i ulozi manastira Kosijerevo kroz vekove, vladika Joanikije, predložio je Čedomiru Popoviću: „Kada već dosta znate o manastiru, što ne biste to što znate malo proširili i uobličili u kakvu knjigu, a pritom biste imali moju nesebičnu pomoć i podršku.”
Posle ovog razgovora, Čedomir Popović prionuo je na posao i posle višegodišnjeg istraživačkog rada, pojavila se monografija „Manastir Kosijerevo”, u izdanju „Sveviđa”, časopisa Eparhije budimljansko-nikšićke i manastira Kosijerevo. Čedomir Popović Zeno (1950), diplomirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Živi u Bileći.
U ovom radu, naročito u događaje tokom 20. veka, kaže Popović, dobrim delom utkana je memoarska građa, koju sačinjavaju sećanja i priče starijih meštana sela Kosijereva koji su bili u neposrednom i svakodnevnom kontaktu sa manastirom. Dokumentacija, iz dosad neistražene i neobrađene manastirske arhive, potvrđuje njihove navode, pa se, samim tim, i uzimaju kao validan istorijski izvor.
Narodno predanje da je manastir Kosijerevo nastao u vreme vladavine Nemanjića, snažno podupire i pečat iz manastirske riznice. Na njemu piše: „Pečat roždestva Presvete Bogorodice u Kosijerevu 6778” (što je 1270. godina). Pečat je okruglog oblika, metalni, verovatno ručne izrade, ispisan staroslovenskom ćirilicom i čuva se kao eksponat izuzetne vrednosti. Slična dva pečata, iste stilske izrade, od istog materijala, sa istim pismom i oblikom, čuvaju se u manastiru Dobrićevo, i oba su iz 13. veka: na jednom je urezana 1232, a na drugom 1283. godina.
Padom Hercegovine pod tursku vlast, nastaju novi odnosi i neprestani sukobi dve moćne religije: hrišćanske i islamske, i ti sukobi krvavo će obeležiti 16. i 17. vek. Na udaru će se naći, ne samo narod, nego i sve njegove svetinje, a naročito crkve i manastiri. Šta se dešavalo s manastirom Kosijerevo, nije poznato, jer ne postoje pisani istorijski izvori. Početkom 18. veka, manastir Kosijerevo imao je brojno bratstvo i uređene pomoćne manastirske objekte: konake, trpezariju, odžakliju, volat, staje i ćelije. Krajem 17. veka, iguman je bio Nikodim Milisavljević. Bratstvo je imalo dvanaest kaluđera. Tada su mnoge crkve i manastiri bili porušeni i opusteli, pa je ovako brojno bratstvo predstavljalo pravu retkost.
U 19. veku, u manastiru Kosijerevo, nije se samo venčavalo i krštavalo, nisu samo držane službe i opela, pohađali razredi i školovala se deca, lečili i duhovno krepili vernici, već su u manastiru održane skoro sve značajne ustaničke skupštine i obavljala pomirenja između zakrvljenih plemena, pošto je manastirska kletva imala izuzetnu težinu, ne pamti se da dogovor postignut u manastiru nije poštovan.
Manastir je stradao više puta: 1687, 1791, 1807, 1861, 1875–1878, 1914… Obnova i izgradnja manastira počinje 1933, uz pomoć Aleksandra Prvog Karađorđevića. Manastir, zbog izgradnje veštačkog jezera, premešten je, kamen po kamen, na novu lokaciju (1967), i sada živi svoj drugi život. Čedomir Popović piše i o sudbini manastira Dobrićevo, koji je doživeo istu sudbinu, i našao se s druge strane jezera, kao i o Petropavlovom manastiru, i manastirima Tvrdoš i Duži.
U manastiru Kosijerevo, naročito tokom verskih praznika, svedoči Popović, sve je više naroda. Uveče, na Badnji dan, pale se badnjaci u manastirskoj porti. Masovna su okupljanja vernika i za Uskrs, a o Trojicama oživljavaju stare veze između manastira Kosijereva i Dobrićeva.
Kosijerevski minej u Zagrebu
Zanimljivo je da se 25. maja 2013. godine, u organizaciji aukcijske kuće „Barac i Pervan” iz Zagreba, pojavio u prodaji minej za mesec maj iz manastira Kosijerevo, iz 1770. godine. U opisu se navodi da je reč o rukom napisanoj pravoslavnoj bogoslužbenoj knjizi iz manastira Kosijerevo, koji se nalazi na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Vrednost dokumenta je procenjena na 500 evra. Čedomir Popović smatra da bi minej trebalo pronaći i vratiti ga tamo gde pripada – u manastir Kosijerevo.