Raspet između mašte i nemaštine

11. 05. 2015. 08:15

Neznanje i neki drugi interes, to su dva osnovna razloga što se kod nas javljaju veliki otpori kapitalnim projektima, smatra Milutin Mrkonjić, i sam akter u mnogim ovakvim poduhvatima, ali i vrlo često osporavana ličnost. Dodatni problem, tipičan za nas, jeste diskontinuitet. Svaka vlada počinje sve od nule.

– Idejni tvorac modernog razvoja Beograda jeste legendarni gradonačelnik Branko Pešić. Od ranih sedamdesetih godina prošlog veka datira ideja da se železnički saobraćaj izmesti iz centra, kao i da se uradi putna obilaznica. Već tada su Srbija, Grad Beograd i „Železnice Srbije” jasno odredili površine za te namene. Završena je „Gazela”, uličicu Franše d’Esperea je „pregazio” auto-put i već je to naišlo na otpore pa zatim na kritike. A danas samo probajte da zamislite Beograd bez te saobraćajnice kojom prođe dnevno 100.000 vozila – kaže Milutin Mrkonjić, bivši direktor CIP-a, bivši ministar saobraćaja, danas poslanik.

 

Za Mrkonjića postoje samo četiri gradonačelnika koji su obeležili istoriju: pomenuti Branko Pešić, Aleksandar Bakočević, koji je obnovio Narodno pozorište i rekonstruisao Knez Mihailovu ulicu, Živorad Kovačević, za čijeg smo mandata dobili jezero na Adi Ciganliji, i Dragan Đilas, u čije vreme je izgrađen most na Dunavu i Most na Adi. Taj toliko osporavani Most na Adi zbog cene pristupnih saobraćajnica Mrkonjić ocenjuje kao – sjajan.

– Kada već hvalim, da kažem i ko su, sem večite nemaštine, krivci što neke stvari radimo više decenija. Draža Marković i Petar Stambolić su, da bi se umilili tadašnjem vrhu SFRJ, zakočili sve radove na Beogradskom železničkom čvoru, oko 1988. godine. I zato tvrdim da nas je konzervacija već završenih tunela i još mase objekata, njihovo propadanje, koštala više nego da se sve završilo. Ceo čvor vredi oko milijardu evra. Završeni su radovi vredni oko 800 miliona i još je potrebno oko 200 miliona da se sve stavi u funkciju – kaže inženjer Mrkonjić.

Nesrećnih devedesetih radovi su nastavljeni. Pruga je provučena kroz vračarske tunele i Prokop, završena je stanica „Vukov spomenik”, podignuta ploča u Prokopu... Ali, sve je opet stalo. Mrkonjić tvrdi i da je bilo suludih ideja da se sve zatrpa.

– Ja ipak ne verujem da ima stručnjaka koji su protiv ovakvih razvojnih projekata, pa i „Beograda na vodi”, „Evropolisa”, „Beograda na Savi”, nazovite ga kako god hoćete. Ali, u pravu su oni koji traže poštovanje stručnih i zakonskih procedura za gradnju ovako značajnih objekata. Novac jeste najvažniji za završetak ovakvih projekata, ali i naučna pamet se ne sme ignorisati. Zato rukovođenje ovakvim projektima treba poveriti stručnim ljudima, nikako laicima i diletantima – kaže Mrkonjić.

Primer diskontinuiteta je, kaže Mrkonjić, autobuska stanica „Jug”, koja je trebalo da bude na mestu stare Autokomande, ali to zemljište je u međuvremenu prodato, a i ta stanica bila bi vrlo blizu Prokopa.

– Ne impresioniraju me kule i šoping-molovi, ali ovo je sjajna prilika da rešimo decenijske probleme, iselimo železničku i autobusku stanicu, završimo  „Prokop” i železnički čvor. Realizacija ovakvih projekata traje godinama i zato moramo prevazići političku uskogrudost. I za kraj, da ne zaboravim, ali i drugi da ne zaborave – metro.

G. Volf

-------------------------------------

KARLOV UGAO

• Obilaznice oko Beograda mogu očas da postanu državne granice.

• Svi putevi vode u Beograd. Zato smo i zalutali.

• Vozovi oko Beograda jure toliko brzinom da ne mogu da se vide golim okom.

• Premostili smo reke, ali dugove nikako.

• Još se ne zna da li je Beograd u okolini Brisela ili Moskve.

• Uskoro će jedna od atrakcija Beograda biti Srpska četvrt.

• Beograd gravitira ka Savi, a ne zna da pliva.

• Putna mreža je izbušena kao gol naše reprezentacije.

Dragutin Minić