Sarajevo, koktel stilova
Шетња чаршијом је доживљај
Sarajevu ne treba "Mekdonalds", s ponosom će reći svaki stanovnik glavnog grada Bosne i Hercegovine. Posle obeda u bilo kojoj ćevabdžinici, aščinici ili buregdžinici na Baščaršiji biće više nego jasno zašto svetski lanci brze hrane zaobilaze grad na Miljacki.
Turistima iz Srbije, pretežno skromnog budžeta, još više od samog ukusa "deset upola s lukom", sagam dolme (crni luk punjen mlevenim mesom), bureka, pita, dopašće se činjenica da najobilniji obrok ne košta više od, prevedeno u našu valutu, 250 dinara.
Za one koji nisu opterećeni jugonostalgijom, i nisu zagovornici političkih ideja dodatno uprljanih ratom iz devedesetih, put u glavni grad Bosne i Hercegovine može biti zanimljiv.
Smeštaj je lako naći. Na internetu je dobra ponuda, u skladu sa budžetom, hotela, hostela, soba za izdavanje. Cene su od dvadeset do 150 konvertibilnih maraka, zvanične valute u BiH čiji je kurs identičan staroj nemačkoj marki, odnosno dve marke su oko jedan evro.
U samoj Baščaršiji nalazi se nekoliko pristojnih i čistih hostela. Iako je naznačeno da je obavezan avans, moguće je telefonom se dogovoriti sa vlasnikom da se čitav iznos plati po dolasku u Sarajevo.
Šetnja čaršijom, starije generacije sigurno će vratiti u dane mladosti kada su glasne ekskurzije ovde obavezno svraćale. Mlađim turistima, međutim, može se oteti rečenica da – sve podseća na Tursku, Egipat. Generacije rođene s kraja sedamdesetih i kasnije, naime, nisu imale priliku da mešavinu Istoka i Zapada osete u "tu negde", već samo leti dok se brčkaju na obalama Crvenog i Sredozemnog mora.
Duh davnijih vremena još čuvaju vredne zanatlije. U malim radnjama kazandžije kuju džezvice, tanjire, nargile od bakra. Naravno, predah je obavezan uz crnu, bosansku kafu u fildžanima.
U kafićima, međutim, pije se espreso, makijato, nes kafa. A ako vam se omakne i zatražite tursku, konobar će se potruditi da objasni kako je to ipak bosanska kafa.
Tradicionalno najveće gužve su kod Sebilja. Obavezna adresa za fotografisanje. Preporuka je da ako želite fotografiju na kojoj ste sami – bez slučajnih prolaznika, poranite već oko šest ujutro ili da najslikaniji detalj Sarajeva ovekovečite posle noćnog izlaska. A od ranih jutarnjih sati i ostale važnije "tačke" Baščaršije – Begova džamija, bezistani, sokačići oko Većnice i dalje ka centralnoj trgovačkoj zoni Ulici Ferhadija – nogu pred nogu, opsedaju Sarajlije i gosti.
Jedan od popularnijih kafića "Havana" vlasništvo je braće blizanaca Ćeramida, bubnjara i gitariste iz grupe Plavi orkestar. Na listi obaveznih lokala koje bi trebalo posetiti su i meksički restoran "Hacijenda", dalje ka urbanijem delu grada, u blizini katoličke Katedrale "Siti pab", zatim "Maš", "Hemingvej".
Cene su znatno povoljnije od beogradskih. Kafa košta od jedne marke do marke i po, što je od 40 do 60 dinara. Najskuplji kokteli su sedam maraka ili 280 dinara.
Ako iz Turističkog centra smeštenog u glavnoj ulici uzmete besplatni katalog "Jedan dan kroz Sarajevo" štivo će vam pokazati put dalje ka srpskoj Sabornoj crkvi, zatim starijoj pravoslavnoj bogomolji, na Varoši, za koju se pretpostavlja da je sagrađena još u 15. veku.
Ipak, mapa za Sarajevo i nije neophodna. Samo srce grada jednostavno je da se savlada a i prolaznici rado objašnjavaju put do svakog odredišta.