U istoj klupi baba, ćerka, zet i unuk
Породично у школу
Buđanovci – Nastavnike Osnovne škole „Nebojša Jerković” u Buđanovcima, petnaestak kilometara od Rume, kao da se ne tiču problemi prosvetara u Srbiji. Oni imaju dve škole u jednoj u kojoj se redovno opismenjavaju deca i, vanredno, odrasli.
U školi oslikanoj muralima srpskih pesnika rade nastavnici koje je Ministarstvo prosvete ocenilo četvorkom, najvišom ocenom.
– Bavimo se onim što nam je posao, a to je da opismenjavamo decu i odrasle. I to je naše zadovoljstvo – kaže direktor Đorđe Mirković. – U školi imamo 130 redovnih učenika dece iz Buđanovaca koji imaju nastavu pre i posle podne. Od 17 pa do 21 sat pet učionica je puno odraslih učenika od 17 do 60 godina. Nijedna osnovna škola u Srbiji nema toliko odraslih osnovaca.
Školovanje odraslih je, kaže, besplatno i pohađaju je svakog dana, osim subotom i nedeljom, pa su tako uposleni i nastavnici koji nisu imali pun fond časova.
Ovih dana je na 25. rođendan Goran Živković prvi put u životu ispisao na tabli svoje ime i pročitao ga naglas, posle čega je usledio aplauz školskih drugova i nastavnika. Goran svaki dan putuje u školu iz Laćarka, a to je 40 kilometara u jednom pravcu. Još je podosta takvih koji dolaze iz okolnih sela, ali ima ih iz Šapca, Rume, Sremske Mitrovice i prigradskih beogradskih naselja.
– Svaki odrasli polaznik je priča za roman, a tek kompletna porodica koja se opismenjava u našoj školi. Kada smo počeli pre pet godina, učenici su uglavnom bili Romi. Danas ih je pola-pola. Romi se sve više bave trgovinom, a ne mogu ako su nepismeni. Pojedine je sram što moraju „pod stare dane” u školu. Razumemo ih, i pomažemo im. Odrasli polaznici se ponašaju sa velikim poštovanjem prema školi i nama nastavnicima – naglašava pedagog Mirjana Ristić.
Goran Živković u 25. godini prvi put piše svoje ime
U buđanovačkoj školi je česta pojava da u istoj klupi sede otac i sin, majka i ćerka, ali i baba, ćerka, zet i unuk. Prvi otac i sin koji su istovremeno polagali malu maturu su iz ovog sela – Duško Jovanović i sin mu Đorđe. Duško se zaposlio u komunalnoj službi u Rumi, a sin radi u nekom dućanu. Zajedno u razredu bili su i baka Sunčica, njena ćerka Emilija i zet Ivan sa unukom Nemanjom. Svi su završili osmogodišnju školu.
Iz obližnjeg Platičeva u školu su išli bračni par Goran i Svetlana Ćirković sa dvoje dece. Ljiljana Nešković se udala nepismena, a kada joj je muž umro ostala je sa sinom Predragom. Upisala se u školu u Buđanovcima i zajedno sa sinom položila malu maturu, da bi kasnije završila za pekara. Radom u pekari ostvaruje jedini prihod, jer nemaju zemlje.
Osmogodišnja škola za odrasle u Buđanovcima je organizovana u tri ciklusa od po godinu dana. Prvi predviđa opismenjavanje od prvog do četvrtog razreda, drugi završavanje petog i šestog razreda, a nakon trećeg ciklusa se polaže mala matura i ti učenici su izjednačeni sa đacima koji su redovno završili osnovnu školu.
– Ove godine imamo 45 odraslih maturanata. A javljaju se i novi đaci za upis – navodi direktor osnovne škole u Buđanovcima.