Usamljeni lovac na jelene
Tragovi šapa u snegu i ostaci obroka često su jedini znakovi da se u obližnjoj šumi krije ris. Ova divlja mačka koja naseljava šume Severne Amerike, Evrope i Azije živi kao samotnjak i izbegava susrete sa ljudima. Evroazijski ris dostiže težinu od dvadeset kilograma i krupniji je od ostalih pripadnika svoje vrste. Njegovi preci nekada su živeli širom Evrope i Azije, dok su danas u većini evropskih zemalja nestali ili su na pragu istrebljenja. Najviše ih je preostalo u Sibiru, u kraju poznatom po surovoj klimi u kojem je tle gotovo čitave godine prekriveno snegom.
Gusta dlaka štiti ovu mačku od hladnoće, a šare na krznu omogućavaju joj da bude gotovo neprimetna kada lovi. Krzno je obično sivkasto, sa crnim, žućkastim ili riđim pegama ili prugama, dok neke od ovih mačaka uopšte nemaju šare. Rep risa je kratak, sa tamno obojenom vrhom, a vrhovi njegovih ušiju često su ukrašeni kićankama.
Snažnog, mišićavog tela, ris je rođeni lovac. Zadnje noge su mu duže od prednjih i olakšavaju mu da skoči na plen. Oči koje se nalaze na prednjem delu glave pomažu mu da proceni udaljenost lovine, a jake vilice i oštri zubi sa lakoćom komadaju ulov. Široke i gustom dlakom obrasle šape omogućavaju risu da se bez problema kreće po snegu i ledu.
Ovaj usamljeni lovac najaktivniji je u zoru i sumrak. Provodi sate krijući se u šumarcima i gustom žbunju, vrebajući žrtvu. U najpogodnijem trenutku polako joj se prikrade a zatim iznenada napadne. Potera za plenom ponekad se završi i u vodi ili na drvetu, pošto je ris odličan plivač i dobar penjač, sposoban da se u trenu uzvere uz stablo. Pored zečeva, lisica, ribe, ptica i drugih sitnijih životinja, napada i ovce i koze, ali i jelene, duplo veće od sebe. Krupnije životinje obično lovi tokom zime, kada je teže doći do plena. Tragajući za hranom, ris često pređe i više od dvadeset kilometara dnevno.
Ove divlje mačke provode nekoliko dana zajedno samo u sezoni parenja, koja počinje u februaru i traje do aprila – što je predeo u kojem risovi žive topliji, to i parenje ranije počinje. Deset nedelja kasnije, skrivena na bezbednom mestu, ženka donosi na svet dva do četiri slepa mačeta, teška oko 300 grama. Mladuncima je potrebno petnaestak dana da bi progledali i još toliko kako bi prohodali. U prvih pet meseci, dok mladunci sisaju, majka ne sme da ide daleko u lov kako bi mogla da se vrati i nahrani ih. Uprkos njenoj brizi, većina mačića ugine pre nego što odraste. Mali risovi osamostaljuju se tek kad navrše deset meseci. Mačići iz istog legla još nekoliko nedelja provode zajedno, a zatim se razilaze u potrazi za sopstvenom teritorijom.