Neusaglašene poruke iz Havane i Berlina

24. 05. 2015. 09:08

Александар Вучић и Томислав Николић (Фото Танјуг)

Kada je sredinom februara u intervjuu za „Politiku” govorio o tome da će predložiti platformu za Kosovo i Metohiju, Tomislav Nikolić je rekao da se može desiti da se sa Aleksandrom Vučićem i ne dogovori o njoj. Ali to, kako se moglo razumeti iz njegovih reči, ne shvata tragično. Rekao je: „Nas dvojica funkcionišemo tako da sarađujemo, a da nam se nisu uvek poklapala mišljenja.”

Da li se sada kada znamo osnovne crte te platforme, prema kojoj se Kosovu daje autonomija u rangu republika bivše SFRJ po ustavu iz 1974. i prenebregava dosadašnji proces na osnovu Briselskog sporazuma, nazire takvo „nepoklapanje” njihovih mišljenja koje bi moglo uzrokovati veće međusobne probleme? Da li i sve ono u vezi s učešćem predsednika Nikolića i srpskih gardista na paradi povodom Dana pobede u Moskvi vodi zaključku o nepomirljivim razlikama između bivšeg i sadašnjeg lidera Srpske napredne stranke? Pa i učešće predsednikovog savetnika u procesu rehabilitacije Draže Mihailovića? Sve to, navodno, dosta ometa nastojanja premijera Vučića da Srbiju što brže vodi ka Evropskoj uniji i on se, kažu nezvanični izvori nekim medijima, žali okolo na to. Ali zvaničnih potvrda o tome nema.

Možda je ipak reč o klasičnoj igri dobrog i lošeg policajca koju njih dvojica primenjuju u različitim prilikama? Ta nedoumica već dugo postoji.

Povodom Nikolićeve platforme o Kosovu, Florijan Biber, direktor Centra za istočnoevropske studije na univerzitetu u Gracu, upravo to naziva – podelom uloga između premijera i predsednika u Srbiji po scenariju „dobar i loš policajac”. Kako ukazuje za „Zidojče cajtung”, Nikolić i Vučić su članovi nacionalno-konzervativne SNS, ali dok Nikolić koristi desničarsko-populističke izjave, Vučić se odvojio od radikalnog nacionalizma. Biber smatra i da su Nikolićevi planovi „jednostavno nedelotvorna polemika”.

U aktuelnom spoljnopolitičkom kontekstu, ovakav odnos Nikolića i Vučića bi se možda mogao nazvati i igrom u kojoj je jedan „Rus”, a drugi „Amerikanac” (ili makar „Evropljanin”). Shodno tome, Nikolić je novinarima na Kubi govorio kako Amerikanci postavljaju pitanja ekonomskog uređenja, demokratije, višestranačkog sistema svuda u svetu, istakavši da je Kuba izdržala sankcije jer je imala jedinstvo naroda, a da smo mi napravili grešku time što se država sklonila iz privrede... S druge strane, Vučić u Berlinu ubeđuje sagovornike da treba da dopuste otvaranje prvih pregovaračkih poglavlja i sprema se za put u Vašington.

Takva „igra”, međutim, nekima nije po volji. Parlamentarna opozicija je kritikuje, a „vanparlamentarni” Čedomir Jovanović juče je izjavio da Nikolić svojim izjavama ugrožava budućnost Srbije.

„Jedne poruke iz Bundestaga, a druge sa Kube ukazuju na konfuziju koja postoji unutar vlasti, ali i na ozbiljnu neusaglašenost između predsednika, premijera i ministra spoljnih poslova o ključnim strateškim pitanjima za budućnost naše zemlje”, naveo je lider LDP-a, dodajući da „samo čovek koji je zalutao na mesto predsednika republike može 2015. godine da predloži platformu o Kosovu koja nema nijednu tačku utemeljenu u stvarnosti i da je poštom pošalje predsedniku vlade i ministru spoljnih poslova”.

Politički analitičar Dejan Vuk Stanković ocenjuje da je sve ovo negde na sredini puta između igre dobrog i lošeg policajca, to jest između igre u kojoj jedan igra za konzervativce, a drugi za „evropejce”, i nečega što bi se moglo nazvati konturama političkog razmimoilaženja. Nikolić je, kaže on, svestan da svojom platformom ne može ceo proces da vrati u 1974, ali njome priprema izgradnju svog političkog programa za neku buduću predsedničku kampanju.

„Vučić i Nikolić možda ne izgledaju kao uigrani tandem, ali oni nisu u ozbiljnom političkom sukobu koji je javno vidljiv. Postoje verovatno razlike u pristupu, u poimanju određenih političkih procesa, to se vidi iz izjava koje su davali, ali ako je predsednik napisao platformu, a premijer rekao da ne želi svađu s njim, to pokazuje da će razlike ostati između njih. Neće ih činiti vidljivim upravo zbog toga što to može da bude tema za one koji žele da ruše političku opciju koju predstavljaju predsednik i premijer, opciju SNS-a. Mislim da će oni ekonomisati sa svojim političkim sukobom i čuvati ga van očiju javnosti, sve do one tačke gde će razlike postati nepodnošljive”, ocenjuje Stanković.

Dr Neven Cvetićanin sa Instituta društvenih nauka smatra da je reč o pozicioniranju dvojice veštih političara, ali da, s obzirom na njihove izjave, još ne možemo govoriti o nekom otvorenom koncepcijskom sukobu. Dakle, sve je još „u rukavicama”. Njihove izjave su, dodaje, veoma pažljive, diplomatske i umerene. Nikolić i Vučić su suviše iskusni da bi ušli u frontalni sukob koji bi ih mogao oslabiti.

Cvetićanin inače ne bi pridavao mnogo pažnje izjavama prilikom diplomatskih poseta državama koje nisu diplomatske sile, kao što je Kuba, ili procesima poput rehabilitacije Draže Mihailovića. Kako ističe, bitni događaji na političkoj sceni jesu Nikolićeva platforma i Vučićeva inicijativa za reformu političkog sistema (time verovatno i za promenu Ustava).

„Očigledno da te dve inicijative diraju u srž državne politike. Na neki način one koincidiraju i možemo očekivati novi dinamizam u definisanju državne politike, što nije loše. Činjenica je da smo u prethodnom periodu, što ne uključuje samo period vlasti ovoga predsednika i premijera, bili u jednom nedefinisanom političkom prostoru u vezi sa mnogim pitanjima. Obojica su dovoljno iskusni političari da su osetili da se ubrzava vreme, da je vreme za akciju, a ne za mirovanje i to što reaguju ovako pokazuje dobar politički instinkt i jednog i drugog”, kaže Cvetićanin.

On ukazuje i da je to što povremeno izgleda kao sukob između predsednika i premijera direktna posledica našeg političkog sistema. On je definisan tako da predsednik ima veliki legitimitet, a nema moć, a vlada ima veliku moć, a ima posredan legitimitet, preko parlamenta. Ovo između Vučića i Nikolića je, dakle, posledica i jedne prirodne dinamike kada postoje dva jaka politička aktera, jer svako od njih želi da ima određene inicijative.

Vučić: Jedino dijalog s Prištinom otvara poglavlja

Premijer Aleksandar Vučić je juče izjavio da otvaranje prvih poglavlja u pregovorima sa EU isključivo zavisi od dijaloga Beograda i Prištine i da nema nijedne druge teme niti drugih uslova. Vučić je, upitan kada očekuje otvaranje prvih poglavlja, rekao da smatra da je Srbija najveći deo posla obavila, ali i ukazao da otvaranje poglavlja zavisi isključivo od dijaloga Beograda i Prištine. „Slušao sam neke političare koji su govorili da otvaranje poglavlja zavisi od akcionog plana za poglavlja 23 i 24. Moram da kažem da ti ljudi pojma nemaju šta pričaju. Tu se radi o zajednici srpskih opština, energetici i telekomunikacijama, dakle, dijalogu Beograda i Prištine. Ne postoji nijedna druga tema i nijedan drugi uslov”, rekao je Vučić.