Suđenje na Filozofskom
U tekstu objavljenom u „Politici”posvećenom prikazu tribine održane 22.maja 2015.na Filozofskom fakultetu u Beogradu o knjizi Slobodana Žunjića „Istorija srpske filozofije”postavljeno je pitanje o čemu se polemiše na ovom fakultetu. Pri tome se posebno ističe da je ovo delo tom prilikom okarakterisano kao „tabloidno”, „banalno”, „pamfletsko”,da se bavi obračunom sa analitičkom filozofijom i da je kao takvo izazvalo oštru reakciju Odeljenja za filozofiju Filozofskog fakulteta. Nevolja je u tome što se autor ovog teksta opredelio upravo za pamfletski i tabloidni pristup u izveštavanju o ovoj tribini,trudeći se da zabeleži samo najdrastičnije i najgrublje napade,a da čitaocima ne pruži objektivan uvid u sam tok i karakter ove tribine. Posebno jer na njoj nije bilo ni traga od bilo kakve polemike jer je ona bila ciljano organizovana kao klasično suđenje autoru ove knjige i njenom recenzentu,profesoru Danilu Basti, sekretaru Odeljenja društvenih nauka SANU.
Govornici na tribini, svojevrsnom suđenju, nisu se libili da se upuste u najgrublje diskvalifikacije Žunjićeve knjige, ali i njegove ukupne naučne delatnosti. Poseban akcenat su stavili na poslednje poglavlje ove knjige, u kojoj autor iznosi viđenje o sadašnjem stanju u našoj filozofiji,što je izazvalo neodmerene reakcije i optužbe. Sudeći po komentarima učesnika ove tribine, on je izneo mišljenje o opštem padu filozofske obrazovanosti, rigidnosti analitičke filozofije i širokom uticaju postmoderne orijentacije u beogradskoj akademskoj zajednici, koja je pod paskom analitičara doprinela opštoj srpskoj „kontrarevoluciji”, odsustvu dubine i relevantnih filozofskih uvida.
Ovakve ocene Slobodana Žunjića u interpretaciji učesnika ovog pseudofilozofskog suđenja izazvale su pravu harangu i niz ideoloških i personalnih diskvalifikacija, pri čemu je tribina poslužila samo za ogoljeni obračun, nedostojan onih koji pretenduju da se bave filozofijom i traganjem za istinom i smislom ljudskog postojanja. Jedino je u izlaganju Milorada Stupara postojala određena minimalna distanca od ukupnog negatorskog tona, jer je on ocenio da ova knjiga ipak predstavlja značajan filozofski poduhvat, ali se i on zbog famoznog poslednjeg poglavlja pridružio bespoštednoj kritici koju su iznele njegove kolege, posebno ističući bizarnost kritike analitičke filozofije, kojoj su suprotstavljeni giganti naše filozofije. Međutim, diskvalifikatorski ton koji je dominirao na ovoj tzv. filozofskoj tribini pokazuje do koje mere je razorena i obesmišljena intelektualna zajednica, i to ne samo na našem univerzitetu. Jer kako je moguće da u ovakvom nepriličnom obračunu sa jednom knjigom i njenim autorom ne budu pošteđeni ni Mihajlo Đurić i Mihajlo Marković, istinski velikani naše filozofije? Oni su stavljeni u kontekst problematizovanja pristupa Slobodana Žunića velikoj tradiciji evropskog filozofskog mišljenja, koja je potisnuta iz nastave na Odeljenju za filozofiju, što je na ovoj tribini istaknuto kao najspornija ocena stanja u našem filozofskom životu i institucijama.
U tekstu u „Politici” izostalo je suštinsko objašnjenje šta je bio stvarni povod za odražavanje ovako koncipirane i intonirane tribine i koja je bila njena svrha. „Politikin” izveštač sa tribine ne postavlja pitanje zašto se tek sada upriličuje fingirani razgovor o knjizi Slobodana Žunjića „Istorija srpske filozofije”. „Odgovor” na ovo pitanje u svom kratkom izlaganju dao je dekan Filozofskog fakulteta Miloš Arsenijević, istakavši da je na osnovu ovakve pamfletske knjige njen autor predložen za člana SANU i da je dobio podršku Odeljenja društvenih nauka, iako ona po njemu predstavlja izraz režirane mržnje prema našoj filozofiji i pljuvanje po svemu u Srbiji. Miloš Arsenijević samo nije rekao da je i on bio jedan od kandidata za članstvo u SANU i da nije dobio nijedan glas članova tog istog odeljenja. Da li to znači da ova tribina, da je on dobio većinsku podršku, ne bi ni bila ovako ciljano inscenirana, jer je očigledno da je njena prava namera bila da se, nakon izjašnjavanja o kandidatima za prijem u SANU, dovede u pitanje moralni i naučni integritet Slobodana Žunjića, ali i akademika Danila Baste, sjajnog prevodioca i uglednog tumača i istraživača fundamentalnih dela evropske filozofije (Kanta, Fihtea, Šelinga, Kasirera, Laska i dr.), po čemu je on poznat i van granica naše zemlje?