Kad opština izda obveznicu
U domaćoj javnosti, ne tako davno, odjeknula je vest o javnoj ponudi i uspešnoj emisiji obveznica grada Šapca, koji će sredstva prikupljena od investitora iskoristiti za ulaganje u kapitalne infrastrukturne projekte lokalnog karaktera, tačnije u izgradnju i rekonstrukciju gradskog bazena. Aktuelan je i postupak prodaje obveznica Stare Pazove za, takođe, ulaganja u različite projekte. Zašto navedene novine imaju revolucionarni karakter za domaće finansijsko tržište i sveukupnu privredu?
Šta predstavljaju municipalne obveznice? To su dužničke hartije od vrednosti koje izdaju lokalni organi vlasti (gradovi, opštine i druge lokalne zajednice) sa rokom dospeća preko jedne godine (kraćim rokovima dospeća više odgovara naziv – note ili zapisi), na osnovu kojih se prikupljaju sredstva za ulaganje u određene projekte ili za pokrivanje budžetskog deficita lokalne samouprave. Izdavalac se obavezuje da će investitoru pored glavnice isplatiti i odgovarajuću kamatu u određenim vremenskim intervalima. Kao jedan od načina za stimulisanje ulaganja u ove finansijske instrumente, investitori u municipalne obveznice su najčešće oslobođeni plaćanja poreza na kapitalnu dobit, što povećava njihov efektivni prinos.
Domaće finansijsko tržište je tek početkom ove godine prvi put dočekalo jednu ovakvu hartiju kojom se može trgovati na berzi i koju su pored domaćih i stranih pravnih lica, kupovali i građani. To nije pionirski poduhvat u smislu izdavanja (pre toga su emitovali i drugi gradovi: Novi Sad – dva puta, i Pančevo), ali jeste sa stanovišta da će ovakve hartije biti uključene na sekundarno tržište, odnosno njima će se trgovati na Beogradskoj berzi. Gradovi koji izdaju obveznice za svoju kreditnu sposobnost garantuju svojim bonitetom ili, eventualno, dodatnim osiguranjem kod odgovarajuće osiguravajuće kuće.
Prisutni skepticizam kod građana delimično je opravdan bolnim iskustvom devedesetih godina, kada su im u sveopštoj ekonomskoj eroziji nuđene nezamislivo visoke kamatne stope i gde je, posledično, velika većina ostajala i bez uložene glavnice. Taj gubitak je delimično kompenzovan izdavanjem obveznica stare devizne štednje ali poznato je da „koga zmija ujede, taj se i guštera plaši“. Takav strah i neizvesnost su naročito karakteristični za svet finansija, gde se poverenje lako gubi, a vrlo sporo i teško stiče.
Građani su bili i više nego zainteresovani za kupovinu obveznica grada Šapca, gde su, u nastojanju da zarade prihvatljivu kamatu, pokazali i svojevrsni ekonomski lokalpatriotizam, ulažući u javno dobro svog grada. Kamate na municipalne obveznice su za izdavaoce dovoljno niske da uštede značajna sredstva, ali i dovoljno visoke za investitore.
S obzirom na to da poslednja serija obveznica stare devizne štednje dospeva na naplatu 2016. godine, izuzetno je važno da se na finansijskom tržištu pojavi što veći broj kvalitetnih hartija od vrednosti kojima će se trgovati na berzi.
Poboljšano stanje javnih finansija u Beogradu nameće pitanje mogućnosti da i glavni grad, po uzoru na ostale evropske metropole, emituje municipalne obveznice. Za mene, kao osobu koja se rodila, živi i radi u Beogradu, to nije samo finansijski posao, to je pitanje koje bi pokazalo zainteresovanost svih sugrađana za ulaganje u velike projekte koji vape za desetinama gradskih kranova na beogradskom nebu. Na taj način moguće je profitirati od „ekonomske solidarnosti“, a istovremeno značajno uticati na brži i vidljiviji ekonomski razvoj.
Autor je docent na Fakultetu za poslovne studije