Kozmetički isplativ rasizam

03. 08. 2007. 13:03

Клаудија Шифер, заштитно лице "Лореала" за многе козметичке производе ове компаније (Фото Gioia)

Sud u Francuskoj nedavno je osudio kozmetičku kompaniju "Loreal" zbog rasne diskriminacije na kaznu od 30.000 evra. Kako prenosi dnevni list "Gardijan", menadžeri ovog kozmetičkog giganta nisu želeli da angažuju Francuskinje afričkog ili azijskog porekla u svojoj kampanji za promociju šampona. U zemlji u kojoj je broj stanovnika sa neevropskim korenima veoma veliki, ova odluka nije mogla da prođe nezapaženo. Lavina je pokrenuta. Preispituje se multikulturalnost, tolerancija, prevlast belih ljudi i trka za profitom zbog koje se ne zastaje ni kod prepona kao što su jednakost i poštovanje svih ljudi bez obzira na boju kože.
Francuska firma je prva kompanija u industriji lepote koja će snositi posledice za očiglednu rasističku politiku poslovanja. Kako je došlo do ovoga?

"Loreal " je tražio promotorke koje bi po supermarketima reklamirale šampone i delile uzorke. Kristin Kasan, zaposlena u agenciji koja je regrutovala promotorke za reklamiranje "garnijer" šampona, ("Garnijer" je deo "Loreal" imperije) na suđenju je kazala da je francuski kozmetički gigant tražio da zaposli belkinje. Kada je ona, ipak, pred šefove izvela nekoliko tamnoputih kandidatkinja, pretpostavljeni su joj rekli da to ne dolazi u obzir. Njena koleginica ima slična iskustva. Svedoči da poslodavci i ne razmatraju devojke sa alžirskim, marokanskim ili tuniskim imenima.

Istraživanja su pokazala da u kampanjama nekih drugih kompanija 40 odsto žena je afričkog, indijskog ili kineskog porekla, ali "Loreal" je angažovao samo četiri odsto žena neevropskih korena.

Organizacija SOS Rasizam, koja je tužila "Loreal", ističe da svuda u Francuskoj postoji rasistička politika zapošljavanja. Semjual Tomas, član pomenute organizacije, pozdravlja presudu francuskog suda. Važno je da ekonomski interes ne bude ispred zakona i pravde, poručuje Tomas. A diskriminacija je, naravno, zakonom zabranjena. "Loreal" je kažnjen zato što se zbog dobre prođe svojih proizvoda na tržištu oglušio o zakon.

Zašto je menadžmentu ove firme toliko stalo da baš bele žene promovišu njihove proizvode? Zato što je njihova ciljna grupa upravo belkinja koja može sebi da priušti skupocenu bočicu šampona, dok Afrikanka i Azijatkinja, živeći u zapadnom društvu, stalno sluša da su samo belkinje stvarno lepe i poželjne.

Ekonomija uči da se pre upuštanja u reklamiranje bilo koje robe, mora tačno znati kome se proizvod nudi i kako dopreti do srca i novčanika potrošača. Pretpostavlja se da Francuskinje evropskog porekla imaju dublji džep od imigrantkinja i da su one glavna meta. Takođe, pošlo se od toga da crnkinja ne može preporučiti šampon beloj ženi, jer joj se neće verovati. Ona, prema njihovim merilima, nije ni lepa ni ubedljiva.

Šta se može zaključiti iz slučaja "Loreal"? Da crnkinje ne prodaju dobro kozmetiku, i da ih zato ne treba zapošljavati? Da li nad ovim treba da se zapitaju svi članovi društva, a posebno žene, i da razmisle šta im se sve servira kao ideal lepote, po cenu netrpeljivosti i mržnje prema različitostima. Možda je ovaj upitnik najveća vrednost presude francuskog suda? Suma od 30.000 evra kojom su kažnjeni industrijalci verovatno nije dovoljno jak udarac štapom preko ruku "Loreala". Profit stečen na rasističkim korenima daleko je veći.

--------------------------------------------------------------------------

Stalna trka za lepotom

Zvezda vodilja industrije "zavođenja" jeste postavljanje tako visokih ideala koji se nikada ne mogu postići, ali se na njima mora neprestano raditi. Kako to izgleda u praksi? Žena mora da nabavi jedan proizvod, pa drugi, pa treći i tako unedogled, jer nijedan deo njenog tela nije savršen, a trebalo bi da bude. "Loreal" je 2000. godine zatražio da njegove promotorke obavezno budu starosti od 18. do 22. godine, da nose veličinu između 38 i 42 i da budu PBC (plavo, belo, crveno) devojke  – one koje reprezentuju francusku zastavu sačinjenu od belih, plavih i crvenih pruga. A to svakako ne može biti, smatraju oni, došljakinja afričkog ili azijskog porekla, već Francuskinja sa proverenim aristokratskim korenima i porculanskim tenom koji odlično prolazi na tržištu svake robe.