Isceljenje

04. 08. 2007. 14:00

III. MORSKO DNO
Noć će isprati šljunak
Uprskan blatom                  žudnja ekspresioniste
Slatkast otužan miris ćilibara          smrad ćilibara
Neodređen i Božji
Krajnje francuski znači rigorozan    nezaštićen ozbiljan
Uplašen i zaboravan
Kamioni zgrušenih reči
Vesnici žudnje            ministarstva čekanja
Kafići puni izazova
Škole prepune pogrebnika      imena pretrpana istorijom

Šaljivdžije     nabijene znanjem
Evo greške čuješ kašalj       gle ludaka
A mi se vozimo u magičnoj opni
Iza membrane prekrivene ledom i legendarnim ćutanjem
Hajde dođi   dođi brzo
Uzdahu zenice moje      koštana srži cveta mog
Taj cvet pokušava da održi obećanje koje
       ti je dao na dnu
Najdubljeg purpurnoga mora

IV. SMRT FILOZOFA

Nikada nisam o tebi razmišljala sve dok nisi otišao
Sto je počišćen   čaša prazna    a tanjir
Pun grešaka     samo si skliznuo kroz       vrata
su bila zatvorena  i neko je na njih kucao
uđite rekoh
vetar ih je širom otvorio
a na njima starica izbrazdanog lica
pljuvala je krv     donekle usamljena   odevena
majci nalik    ličila je na mene
osmehnula mi se i uputila mi
bezubu kletvu: Ja sam tvoja smrt, reče ona,
znaš šta, uzdahnula sam, nisam još spremna
nije mi još trenutak, treba da pročitam sve Stoike
da postignem Budino prosvetljenje…
spremi se brzo, prosiktala je, a ja sam je odgurnula, zalupila vrata
i pala na pod, zatim se probudila prekrivena užasnim znojem

upalila sam radio i slušala Baha
živela sa ljudima koji mrze poeziju
otkrića bejahu u modi             glupost u trudnoći

I tu ti prsti Glena Gulda…
Jednom prilikom, reče on, susreo sam Boga
Kontrapunkt je najveća stvar, u muzici i u životu,
Pričao je on i zviždukao Bahove vesele varijacije
Peglao bore kristalnoj jasnoći      zalivao leje domaćem životu

Hranio kućne miševe uzvitlanim očekivanjima
Koja nisu bila ni velika   ni čvrsta niti pak hladna
Ona bejahu samo tihi odjeci glasnog
Stakata njene ludosti     nesnosnog arpeđa njegove veselosti
Tog gadnog kontrapunkta njegovog vašljivog obećanja….

V. DOKTORI DOLAZE I ODLAZE

Doktor je došao, pogledao me i šta mi je propisao?
Imali smo mnogo pesama za večeru
Isuviše mnogo drama, tri loša romana i dve sumnjive novele
Pet imitacija za doručak i romansiranu biografiju za ručak
Vrlo je to loše za vašu ishranu vrlo loše     vrlo rđavo za vaš duh

VAŠ DUH NIJE AUSPUH   VAŠ DUH NIJE AUSPUH   
VAŠ  DUH

I tako doktori dolaze i odlaze             grickaju trule grožđice
Nose pohabane kabanice    i pričaju dvosmislice
U životu punom traume   dogme i slanine
slanine i dogme         prasići i rolne
Stvoreni na dnu
Najdubljeg purpurnoga mora

VI.

Oh, upravo pred svitanje pred praskozorje   pred zoru
pre no što svetlost prodre        preplavi snažno       pa omekša
Vrlo ljupki         vrlo okrugli    mali predmeti se jave
pred sumrak         pred zalazak           nakon oluje
Hajde ustani   hajde da igramo
ne sedi u svom ututkanom ćošku   ne smeši se tako    ne plači
nemoj da nećeš            znaš za bolje   pokušao si
ti si onaj junak   radio si neprestano
od devet do sedam,   od osam do pet, od deset do dvanaest, od šest do deset
hajde isperi sve to    istroši te           fluorescentne sutone
plaže i patinirane zalaske               drhtanja u mraku
sumnjive kikote raskvašene kišom
toliko se poznajemo       uzmi moj kišobran    golicaj mi stopala
zalivaću ti smisao za humor            ispod mladog bananinog drveta
dva komada šunke još   i salatu od cvekle molim
ne sećam se svojih snova                  iako brzo zaspim
svake večeri u isto vreme i mada je rano da vam kažem
da li je sat pozan i srećan ili je       dosadan i pun sećanja
da li je lenjiv i neoprostiv
ispunjen gađenjem, gađenjem i zaboravom
pod lakim povetarcem            na horizontu ljubičastoplavom
koga hrane meduze pod koralom
rođene u dubini
najdubljeg purpurnoga mora

Nina Živančević