Naoružani narod
U rukama građana Srbije, prema novinarskim istraživanjima, nalazi se gotovo dvostruko više komada oružja nego u zalihama nadležnih državnih organa, odnosno, vojske i policije! Ovaj zastrašujući podatak, bez ulaženja u njegovu preciznost koja ne može mnogo da varira, odnosi se i na registrovane i na one druge, neprijavljene "cevi", ali to ne menja stvari u pogledu ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazimo.
Ruku na srce, država je poslednjih godina, pa i decenija, često preduzimala poteze kako bi stala na put nepotrebnom i neprihvatljivom "naoružavanju naroda".
Nažalost, uvek je trebalo neko zlo da se desi, pa da nadležni stupe u akciju, a što je možda i važnije, te intervencije uvek su se odnosile na ono prijavljeno, takozvano legalno oružje.
Dakle, setimo se devedesetih godina prošlog veka i najezde takozvanih žestokih momaka podzemlja, koji su sejali strah, ali i smrt po ulicama gradova. Kako bi se to zlo suzbilo država je 1998. godine proglasila izmene zakona, čime je "pravo na oružje" razdvojeno na dozvolu za nošenje i dozvolu za posedovanje oružja. Cilj je bio da se na razumnu meru svede broj revolveraša koji su odlazili na piće sa pištoljima zadenutim za pojaseve. Morali su da svoje "ljubimce" ostave u vitrinama. Legalno.
Kasnije su propisani i obavezna obuka za rukovanje i takozvane terenske provere kandidata za imaoce oružja. Lekarski i psihijatrijski pregled i dalje nisu bili obavezni, tako da je slika o Srbima kao naoružanom narodu ostala nepromenjena. I, konačno, posle masakra devetoro nedužnih žitelja Jabukovca, država je saopštila da će predložiti izmenu Zakona o oružju i municiji tako da već pomenuti stručni pregledi postanu obavezan deo procedure za dobijanje dozvola za oružje.
Sad malo statistike. Opravdano se procenjuje da se u rukama "privatnih lica" u Srbiji trenutno nalazi 1,1 milion uredno registrovanih i čak oko 950.000 neprijavljenih "cevi" (vojska i policija raspolažu sa oko 850.000). Postavlja se pitanje da li će se i kako rigoroznije mere za dobijanje dozvole odraziti na opšte stanje kriminaliteta u državi Srbiji. Pesimistički odgovor mogao bi da glasi: nikako.
Ima više objašnjenja. Najbitnije je ono prema kome kriminalac-ubica sigurno neće ići na psihijatrijski pregled da bi dobio dozvolu za oružje, koje će zatim koristiti u likvidaciji svog neprijatelja. Kriminalac-ubica će i dalje, kao i do sada, u "posao" krenuti sa pištoljem koji nije registrovan i za koji, naravno, nema dozvolu. To je jasno.
Pooštravanjem zakonske procedure Srbija će svakako značajno smanjiti broj raznih Nikola Radosavljevića koji zbog "kvrca u glavi" ubijaju svoje komšije iz uredno registrovanog oružja, koji dakle ubijaju "sa dozvolom". Nikola Radosavljević iz Jabukovca je imao dozvolu za posedovanje lovačke puške.
Ipak, on nije počinio zločin zato što je imao dozvolu. Mogao je da puca i iz nekog drugog, neregistrovanog oružja. To neregistrovano oružje treba da bude meta policije i države Srbije. Tih skoro milion ubojitih naprava za koje se ne zna ni ko ih poseduje, ni kada će biti upotrebljene.