Nema bolovanja za negu starog oca
(Фото Б. Педовић)
Danka i Danica, rođene sestre, svakoga dana razapete su između brige o ostarelom ocu, koji je posle šloga dobio i rak, o majci, polupokretnoj posle operacije kuka i svojoj deci. Najstarija deca su studenti, ali najmlađe nema ni tri godine, pa se u apoteci istovremeno kupuju i pelene za odrasle i pelene za malu decu. Kada se zdravstveno stanje starih roditelja pogorša, a to bude barem jednom nedeljno, ove dve žene – službenica i novinarka – bore se s prolivima, infekcijama zbog katetera i stome (otvora na stomaku posle operacije raka), s povišenom temperaturom, bolovima. Međutim, nijedna od njih ne može da otvori bolovanje da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Takvu mogućnost naši zakonski propisi, jednostavno – ne predviđaju.
Sestre, naravno, sa prosečnim platama, ne mogu da plate privatnu negovateljicu, koja bi ostajala preko noći s bolesnim roditeljima. Nemaju ni novca da ih smeste u neki pristojni dom za stara lica. Zbog toga one naizmenično, svake druge noći, spavaju u roditeljskom domu, bdiju, mere temperaturu, daju lekove, menjaju pelene… Kada završe ovu „šihtu” čeka ih briga o sopstvenoj deci. I, naravno, svakodnevno odlaze na posao. Kad posustanu uzimaju po pet dana od godišnjeg odmora, otvaraju bolovanja na svoje ime i manje-više simulirane dijagnoze…
Da žive u Americi Danka i Danica bi bile tipične predstavnice takozvane „panini generacije” (ili „sendvič generacije”). Amerikanci mogu da se bave „fenomenom panini generacije”, jer tamo ipak odavno postoji mreža domova za smeštaj starih lica, a kod nas niti u domovima ima dovoljno mesta, niti u novčanicima ima novca da se ovaj teret finansijski izdrži, a bolovanje ne može da se dobije.
U Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje (RFZO) objasnili su nam da je zakonom propisano da pravo na naknadu zarade za vreme privremene sprečenosti za rad važi samo kada se osiguranom licu razboli supružnik ili dete. Na bolovanje tada mogu da odu zbog nege bolesnog člana uže porodice.
– Kako je roditelj član šire porodice, osiguranik nema pravo na bolovanje. Međutim, prema Zakonu o radu, ugovorom o radu ili opštem aktu poslodavca, može se odrediti plaćeno odsustvo iz navedenog razloga, ali to onda nije u nadležnosti RFZO-a, već samog poslodavca zaposlenog – objašnjavaju u RFZO-u.
U nekoliko beogradskih domova zdravlja potvrđuju da se za teško obolelog člana porodice može dobiti maksimalnih sedam radnih dana bolovanja.
Direktorka beogradskog Doma zdravlja „Stari grad” dr Vesna Janjušević kaže da ovo postaje sve izraženiji, dugoročni i socijalni problem.
– Roditelj se šlogira i potreba za lečenjem i negom traje dugo. Često ljudi ne znaju koga pre da gledaju: da li svoju decu ili svoje roditelje, ali pravo na duže bolovanje nemaju. U velikim gradovima je čak teže, živi se u zgradama, u različitim delovima grada, pitanje je da li će se naći neko iz komšiluka da pomogne – navodi naša sagovornica.
Zvanično nije dozvoljeno otvoriti bolovanje i izabrani lekari su toga svesni.
– Ljudi koji neguju svoje stare roditelje ne mogu dugo da izdrže pritisak. Zbog stresa i iscrpljenosti uđu u nervoze i anksioznost. Tada izabrani lekar zbog psihičke napetosti, više da se ovi staratelji odmore, otvara bolovanje. To su, po pravilu, kraća odsustva od nekoliko dana – kaže doktorka Janjušević.
Načelnik opšte medicine u Domu zdravlja „Voždovac” dr Miroljub Jeremić smatra da je ovo još jedna ljudska nepravda s kojom se sreće naš čovek i da treba razmišljati o promeni dosadašnjeg zakonskog rešenja.
– Iako znamo da po zakonu nije ispravno, zbog humanosti i ljudskosti, izabrani lekari, kada im se iskreno prizna ovakav razlog za odsustva, otvaraju bolovanje na neku šifru: premor, zamor, anemija, blaga infekcija… Za to se daje pet do sedam dana bolovanja, o dužim bolovanjima nema govora. Mogu da kažem da se to ne zloupotrebljava, jer kao načelnik i preko komisija proveravam sva, pa i takva bolovanja – kaže dr Jeremić, dodajući da ima i onih lekara koji se strogo drže zakona.
Za promenu zakonskog rešenja zalaže se i gerijatar-internista, prof. dr Mladen Davidović, višegodišnji upravnik gerijatrije u Gradskoj bolnici:
– U vreme krize i zahteva za štednjom, mnogo je jeftinije da o starima brinu članovi porodice, koji to žele, makar i po cenu da uzimaju bolovanja, jer će u protivnom više biti opterećeni različiti društveni fondovi – za kućnu negu i lečenje, palijativno zbrinjavanje… Naravno, humanije je i stručnije je da se sistem brine o starima, ali ako govorimo da nema novca, onda je od svih mogućnosti najjeftinija ona da njihova deca dobiju bolovanje – kaže dr Davidović.
-----------------------------------------------------------------------
Ko su pripadnici „sendvič generacije”?
Izraz skovan u Americi odnosi se na sve one, koji su rastrzani između obaveza prema sopstvenoj maloletnoj deci, ali i ostarelim roditeljima, zbog čega se ponekad osećaju pritisnuti s obe strane kao u sendviču. Ovakva situacija postaje sve tipičnija i u Srbiji, zbog starenja stanovništva, ali i odluke da se sopstveno materinstvo odlaže do ulaska u četrdesete, kada pomoć od bake i deke u čuvanju i podizanju dece ne samo da izostaje, nego ostareli roditelji postaju poseban teret.
-----------------------------------------------------------------------
Privatnici traže provere bolovanja
U poslednje vreme uočljivo je porastao broj poslodavaca koji traže proveru otvorenih bolovanja za svoje zaposlene.
– Poslodavci, pogotovu privatni, svakodnevno nam traže proveru bolovanja. Domu zdravlja pošalju pisani zahtev i traže proveru, jer sumnjaju da je neko otvorio bolovanje iz razloga koji nisu zdravstvene prirode. Kao ustanova time se ne bavimo, a kao direktor neću da sumnjam u nalaz svojih doktora, jer svaki lekar zna da je odgovoran za ono što napiše i potpiše kao dijagnozu. Zato ne želim da se bavim razlozima zašto je izabrani lekar svom pacijentu otvorio bolovanje i sve poslodavce upućujem na prvostepenu lekarsku komisiju RFZO-a – navodi dr Nada Jovanović Vasiljević, direktor beogradskog Doma zdravlja „Voždovac”.