Julska planetarna vrelina
Gorimo polako u novoj evropsko-afričkoj klimi, u požarima u Kaliforniji, u kuvanju balkanskog lonca, a ponajviše u vrelini hladnog rata Zapada i Rusije, u kojem mi sve više postajemo kolateralna šteta. A u svemu tome, Grci nam stavljaju vruć kesten u šake: srce nam kaže da su u pravednoj borbi protiv bankarskih aždaja, a razum nam savetuje da ne radimo to isto, jer ja sam, ipak, Anica. Uostalom, videlo se da se to završava „finansijskim Kumanovskim sporazumom“.
Na bačen kamen u lice našeg kancelara ovaj je odgovorio okretanjem drugog obraza novog lica Srbije. I hlebom koji je umešen u Briselu.
A onda sam se u julu obreo u Crnoj Gori. Dočekali su me prijatelji: jedni kao svojeg, drugi kao polubrata i treći kao stranca. I to ne običnog stranca, nego onog agresorskog. Ne pamtim da je u istoriji ljudskog roda agresor upao u neku zemlju da tamo ostavi pare i tako opelješen vrati se kući bez ispaljenog metka. Ali, tamo je grčevita borba za NATO. Sve je veći broj pristalica alijanse, kako tvrdi televizija Pink Montenegro, najrežimskija u Crnoj Gori, a sa gazdom u Srbiji. Nađen je, tvrdi se, i jedan guslar, kome je naručen novi repertoar pesama, kao što su: „Smrt Osame bin Ladena“, „Boj nad Beogradom“, „Lov na Sadama Huseina“, „Oj, Putinu, oj đavole!“ Dakle, Crnogorci uspravno ulaze u NATO, za razliku od nas koji puzimo prema njemu i krišom bacamo poglede na istok. Može lako da se desi da se nađemo tamo zajedno.
Ako se prepoznamo.