Graditeljska čuda meksičkih mafijaša

18. 08. 2015. 08:15

Ka­ko je naj­tra­že­ni­ji nar­ko kum, mek­sič­ki šef Si­na­loe, us­peo da po­beg­ne iz za­tvo­ra i da li će se u do­gled­no vre­me po­no­vo na­ći iza re­še­ta­ka. Ret­ko ko ko po­zna­je pri­li­ke sa moć­nim mul­ti­na­ci­o­na­la­ma ko­je se ba­ve pro­me­tom i pro­iz­vod­njom nar­ko­ti­ka, će od­go­vo­ri­ti po­tvrd­no na ovo pi­ta­nje. Pri­liv nov­ca iz ovog ile­gal­nog bi­zni­sa me­ri se mi­li­jar­da­ma a one se pe­ru i u naj­po­zna­ti­jim ban­ka­ma na sve­tu. Uz to še­fo­vi nar­ko kar­te­la vr­lo ra­do in­ve­sti­ra­ju u in­fra­struk­tu­ru ka­ko bi osi­gu­ra­li i mo­der­ni­zo­va­li svoj po­sao. Sa pa­dom le­gen­dar­nog ko­lum­bij­skog ku­ma Pa­bla Esko­ba­ra , po­čeo je ras­pad kar­te­la Me­de­ljin i ri­val­ske gru­pe Ka­li. Isto­vre­me­no je Mek­si­ko pre­u­zi­mao ko­lum­bij­ski po­sao i da­nas je ova ze­mlja naj­ve­ći iz­vo­znik dro­ge u SAD. Do sa­da je ot­kri­ve­no 180 me­đu­na­rod­nih pod­zem­nih pro­la­za, ali se ne zna ko­li­ko ih još ima iz­me­đu Mek­si­ka i SAD

                                                                       *    *    *    *

Vo­đa Si­na­loe, naj­ja­čeg nar­ko-kar­te­la na sve­tu, Ča­po Gu­sman je od 11. ju­la opet na slo­bo­di, za­hva­lju­ju­ći gra­di­telj­ski sa­vr­še­nom tu­ne­lu od hi­lja­du i pet­sto me­ta­ra ko­ji su nje­go­vi lju­di iz­gra­di­li u re­kord­no krat­kom vre­me­nu. Sa pre­ci­zno­šću na ko­joj im mo­gu po­za­vi­de­ti švaj­car­ski pro­iz­vo­đa­či sa­to­va, in­že­nje­ri Si­na­loe u mi­li­me­tar su po­de­si­li ulaz u tu­nel sa in­tim­nim de­lom ku­pa­ti­la, oslo­bo­đe­nim vi­deo-nad­zo­ra, u će­li­ji mek­sič­kog Al­ka­tra­za, naj­ču­va­ni­jeg za­tvo­ra u ovoj ze­mlji. I dok mi­li­o­ni lju­di u Si­ju­dad Mek­si­ku bes­kraj­no če­ka­ju da se naj­zad iz­gra­di do­dat­na me­tro-sta­ni­ca ili pro­ši­ri tra­ka na auto­pu­tu, Ča­po Gu­sman se kroz pro­laz u ob­li­ku kva­dra­ta spu­stio mer­de­vi­na­ma u tu­nel, opre­mljen flu­o­re­scent­nim lam­pa­ma, ven­ti­la­ci­o­nim ce­vi­ma, me­tal­nim tram­vaj­skim ši­na­ma i ma­lim vo­zi­lom slič­nom mo­to­ci­klu, da bi sa­mo ne­ki mi­nut po­sle to­ga bio slo­bo­dan kao pti­ca. 

(Foto Beta)

Iz­laz iz tu­ne­la je iz­gra­đen pod jed­nom no­vo­i­zgra­đe­nom ku­ći­com od šlja­ke, oko ko­je su li­va­de. I dok se Gu­sman pe­njao dr­ve­nim mer­de­vi­na­ma ka pri­ze­mlju, svo­jim oči­ma je vi­deo šta je sve mo­ra­lo da se na­ba­vi za ovaj gra­di­telj­ski po­du­hvat: ge­ne­ra­tor za na­pa­ja­nje stru­jom, elek­trič­na di­za­li­ca za po­di­za­nje is­ko­pa­nog ma­te­ri­ja­la i spu­šta­nje ala­ta, ka­le­mi sa ži­ča­nim mre­ža­ma, sto­ti­ne li­ta­ra hi­dra­u­lič­ne teč­no­sti…

Nje­go­vo bek­stvo kroz tu­nel, ma ko­li­ko spek­ta­ku­lar­no, ni­je tre­ba­lo ni­ko­ga da iz­ne­na­di. Jer, ka­ko pod­se­ća ame­rič­ki ne­delj­nik „Nju­jor­ker”, „pljač­ka­ši ba­na­ka, kri­jum­ča­ri ru­ma, ge­ril­ci, svi oni de­ce­ni­ja­ma ko­ri­ste ne­ku vr­stu pod­zem­nog pro­la­za za svo­je ak­tiv­no­sti” i do­da­je: „Ali Gu­sma­no­va Si­na­loa je pr­va iz­gra­di­la su­per­tu­ne­le i do­slov­no svo­je po­slo­va­nje ve­za­la sa la­vi­rin­ti­ma pod­zem­nog sve­ta.” Do­bro pla­će­ni i ži­vo­tom uce­nje­ni Si­na­lo­i­ni struč­nja­ci do­ve­li su gra­di­telj­stvo pod­zem­nih pro­la­za do sa­vr­šen­stva. 

U po­sled­njoj če­tvr­ti ve­ka ot­kri­ve­no je sto osam­de­set pod­zem­nih pro­la­za is­pod ame­rič­ko-mek­sič­ke gra­ni­ce. Ve­li­ki deo njih su ru­pe slič­ne kr­tič­nja­ci­ma za lju­de kroz ko­je se oso­ba pu­ze­ći pro­vla­či. Ni to ni­je la­ko sa­gra­di­ti, po­go­to­vo što je ame­rič­ko-mek­sič­ka gra­ni­ca nad­zi­ra­na sa svih stra­na i vi­si­na. Ali Si­na­loa se to­kom go­di­na spe­ci­ja­li­zo­va­la za pra­va ču­da u in­fra­struk­tu­ri, kre­a­tiv­na re­še­nja, no­ve ma­te­ri­ja­le i vi­so­ke bez­bed­no­sne stan­dar­de. Fe­de­ral­ni agen­ti Si­na­lo­i­ne pod­zem­ne pu­te­ve na­zi­va­ju su­per­tu­ne­li­ma. Mno­gi od njih, slič­no ovom ko­ji je Gu­sma­na iz­veo la­god­no na slo­bo­du, ima­ju lif­to­ve, elek­trič­nu stru­ju, ven­ti­la­ci­o­ne od­vo­de, pa­met­no ka­mu­fli­ra­ne ula­ze i iz­la­ze. 

Da­nas Si­na­lo­i­ni su­per­tu­ne­li naj­če­šće slu­že za tran­sport dro­ge pre­ko (is­pod) gra­ni­ce – od in­du­strij­skog pred­gra­đa Ti­hu­a­ne, u Mek­si­ku, Ga­ri­te de Otaj, do slič­nog in­du­strij­skog pe­ri­fer­nog de­la ju­žnog San Di­je­ga – Otaj Me­se, u Ka­li­for­ni­ji. U oba ova me­sta iz­gra­đe­na su ogrom­na skla­di­šta i ma­ga­ci­ni za ko­je se ve­ru­je da pri­pa­da­ju Si­na­loi.

Sto­ti­ne age­na­ta gra­nič­ne pa­tro­le, Do­mo­vin­ske bez­bed­no­sti i Agen­ci­je za nar­ko­ti­ke ra­de na ovom te­re­nu i na­ro­či­to is­tra­žu­ju neo­be­le­že­ne ma­ga­ci­ne na ivi­ci Otaj Me­sea. Me­đu nji­ma je i de­set pri­pad­ni­ka je­di­ni­ce San Di­je­ga za is­tra­ži­va­nje tu­ne­la, gru­pe ko­ja je oform­lje­na 2003. U pro­se­ku je od ta­da pro­na­la­že­no po dva me­đu­na­rod­na tu­ne­la go­di­šnje, ali su uhap­še­ni sa­mo naj­ni­ži slu­žbe­ni­ci u stal­nom ili ho­no­rar­nom od­no­su sa Si­na­lo­om: vo­za­či ka­mi­o­na ili ma­ga­ci­o­ne­ri. In­for­ma­ci­je u kar­te­lu su pa­žlji­vo iz­de­lje­ne, pa uhap­še­ni rad­ni­ci ni­su ume­li go­to­vo ni­šta da ka­žu o ši­rim ope­ra­ci­ja­ma Si­na­loe, čak i kad bi se sa tu­ži­la­štvom po­go­di­li da za kra­ću ka­znu da­ju ne­ke po­dat­ke o pla­no­vi­ma nar­ko-ma­fi­je. 

Vozilo i tunel kroz koji je pobegao Čapo Gusman iz najčuvanijeg zatvora u Meksiku (Foto Beta)

Po­je­di­ni struč­nja­ci za tu­ne­le ne kri­ju svo­je di­vlje­nje pre­ma gra­di­telj­skom ume­ću Si­na­loe, ma ka­ko to pa­ra­dok­sal­no zvu­či, kad se zna da su ti ta­len­ti upo­tre­blje­ni za bi­znis ko­ji sa so­bom do­no­si na hi­lja­de smr­ti sa obe stra­ne mek­sič­ko-ame­rič­ke gra­ni­ce i ši­re. Je­dan šef je­di­ni­ce za pro­na­la­že­nje tu­ne­la pri­znao je pre dve go­di­ne „Vol­strit džor­na­lu” da ni naj­ve­ći eks­per­ti ne­ma­ju od­go­vor na pi­ta­nje ko­jim se sve teh­ni­ka­ma slu­že Si­na­lo­i­ni struč­nja­ci i ka­ko to da je ve­ći­na njih ne­po­zna­ta u le­gal­nom gra­đe­vi­nar­stvu. 

I bu­kval­no i me­ta­fo­rič­ki re­če­no: pod­ze­mlje je ne­u­po­re­di­vo te­že iz­gra­di­ti ne­go nad­zem­ni svet. Ame­rič­ki iz­vo­ri ve­ru­ju da se ge­ni­jal­ni ar­hi­tek­ta i nad­zor­nik ra­do­va kri­je iza lič­no­sti Ho­sea San­če­za Vi­lja­lo­bo­sa, ko­ji je uhap­šen još 2012. go­di­ne u Mek­si­ku, ka­da je kod nje­ga pro­na­đe­no 15 mi­li­o­na do­la­ra u ke­šu. Pre­ma ame­rič­kim me­dij­skim iz­vo­ri­ma, San­čez Vi­lja­lo­bos se tre­nut­no na­la­zi u istom mek­sič­kom za­tvo­ru iz ko­ga je Gu­sman pre dva­de­se­tak da­na po­be­gao, dok Vla­da SAD po­ku­ša­va da ube­di Mek­si­ko da ga is­po­ru­či pre­ko gra­ni­ce. U vre­me ka­da je uhap­šen sum­nja­lo se da je on kon­struk­tor dva tu­ne­la ko­ja po­ve­zu­ju Ti­hu­a­nu sa San Di­je­gom. Pr­vi je dug 650 me­ta­ra, opre­mljen je tram­vaj­skim ši­na­ma i po­ve­zu­je jed­nu ku­hi­nju u Ti­hu­a­ni sa dva ma­ga­ci­na u San Di­je­gu. Dru­gi je ne­što kra­ći, ali je nje­go­va in­fra­struk­tu­ra do­ve­de­na do sa­vr­šen­stva, slič­no kao kod Gu­sma­no­vog tu­ne­la. Ve­ru­je se da je Vi­lja­lo­bos idej­ni vo­đa i mo­zak iza Gu­sma­no­vog bek­stva. On je ujed­no i naj­vi­ši me­na­džer u Si­na­loa kor­po­ra­ci­ji. 

Iz­grad­nja tu­ne­la ko­ji je spa­sao Gu­sma­na tra­ja­la je, po pro­ce­na­ma struč­nja­ka, mo­žda ne­što ma­nje od go­di­nu da­na, a to zna­či da je ona po­če­la čim je Ča­po uz ve­li­ku pom­pu uhap­šen i sta­vljen u pri­ze­mlje naj­ču­va­ni­jeg za­tvo­ra u Mek­si­ku. Ta­kav tu­nel mo­rao bi da ko­šta bar pet mi­li­o­na do­la­ra, ali za Gu­sma­na je to ono što je za obič­nog čo­ve­ka pet do­la­ra ili što je u Sr­bi­ji sto di­na­ra. 

Si­na­loa je do sa­da upo­tre­blja­va­la tu­ne­le za tran­sport dro­ge, naj­vi­še ma­ri­hu­a­ne, ko­ja je naj­ka­ba­sti­ja i do­no­si naj­vi­še pro­fi­ta na ame­rič­kom tr­ži­štu. Pro­ce­nju­je se da Gu­sma­no­va kom­pa­ni­ja, naj­moć­ni­ji kar­tel za kri­jum­ča­re­nje he­ro­i­na, ko­ka­i­na i ma­ri­hu­a­ne, kon­tro­li­še mre­žu od vi­še hi­lja­da ki­lo­me­ta­ra tu­ne­la na mek­sič­ko-ame­rič­koj gra­ni­ci. Pro­šle go­di­ne, ka­da su ga po­li­caj­ci okru­ži­li, Gu­sman je po­di­gao po­klo­pac na dnu svo­je ka­de i po­be­gao kroz vo­do­vod­ne la­vi­rin­te is­pod gra­da Ku­li­ja­kan. Bio je na slo­bo­di još ne­ko­li­ko ne­de­lja pre ne­go što su ga uhva­ti­li mek­sič­ki ma­rin­ci.

-----------------------------------------------------------------------

Od Pa­bla Esko­ba­ra do Gu­sma­na 

U rodnom mestu Gusmanu se klanjaju kao svecu (Foto Beta)

Tro­ji­ca ko­lum­bij­skih ge­ne­ra­la po­no­vo su u ak­tiv­noj slu­žbi jer ih sma­tra­ju je­di­nim ko­ji ima­ju po­treb­no zna­nje i is­ku­stvo za hva­ta­nje naj­moć­ni­jih nar­ko-tra­fi­ka­na­ta La­tin­ske Ame­ri­ke. Oni su de­ve­de­se­tih od­i­gra­li od­lu­ču­ju­ću ulo­gu u ak­ci­ji li­kvi­di­ra­nja Pa­bla Esko­ba­ra, što je do­ve­lo do ras­tu­ra­nja kar­te­la Me­de­ljin, a po­tom su po­mo­gli u raz­bi­ja­nju ri­val­ske nar­ko-or­ga­ni­za­ci­je Ka­li. Ti­me je du­go­go­di­šnja do­mi­na­ci­ja Ko­lum­bi­je u mi­li­jar­der­skom bi­zni­su sa tran­spor­tom dro­ge na ame­rič­ko i evrop­sko tr­ži­šte naj­zad pre­ki­nu­ta. Nje­no me­sto je za­u­zeo Mek­si­ko. 

Ko­lum­bij­ski ge­ne­ra­li ne­dav­no su bo­ra­vi­li u Mek­si­ku da bi ta­mo­šnjim agen­ti­ma pre­ne­li svo­je is­ku­stvo i pri­po­mo­gli u hva­ta­nju Ho­a­ki­na Gu­sma­na ko­ji je još u ju­lu po­be­gao iz za­tvo­ra Al­ti­pla­no. Ko­lum­bij­ske vla­sti ni­su sprem­ne da po­tvr­de ovu in­fo­r­ma­ci­ju, ali po­tvr­đu­ju da dve ze­mlje bli­sko sa­ra­đu­ju ka­ko bi sta­le na put ile­gal­noj pro­iz­vod­nji i tran­spor­tu dro­ge, ako već ni­su u sta­nju da uti­ču na ogrom­no i uvek glad­no tr­ži­šte u Se­ver­noj Ame­ri­ci. Tro­ji­ca ge­ne­ra­la u bli­skoj su ve­zi sa če­tvr­tim ko­le­gom po či­nu Oska­rom Na­ran­hom, ko­ji je tre­nut­no an­ga­žo­van na pre­go­vo­ri­ma ko­ji se vo­de iz­me­đu ko­lum­bij­skih vla­sti i nar­ko-ge­ri­le Fark u Ha­va­ni. Na­ran­ho va­ži za naj­zna­čaj­ni­ju lič­nost u isto­ri­ji ko­lum­bij­ske po­li­ci­je. Nje­go­ve ve­ze sa Mek­si­kom po­ja­ča­ne su ka­da ga je En­ri­ke Pe­nja Ni­je­to, ta­da pred­sed­nič­ki kan­di­dat(2012), uzeo za spe­ci­jal­nog spolj­nog sa­vet­ni­ka za bez­bed­nost. Na tom me­stu bio je sve do po­čet­ka pro­šle go­di­ne, ka­da se vra­tio u Ko­lum­bi­ju i po­sve­tio se „mi­rov­nom pro­ce­su” sa zlo­gla­snom ge­ri­lom.  

Ko­lum­bij­ska ak­ci­ja pro­tiv moć­nih nar­ko-tra­fi­ka­na­ta bi­la je mo­gu­ća tek ka­da su po­li­ci­ja i voj­ska oči­šće­ne od funk­ci­o­ne­ra ko­ji su bi­li po­ve­za­ni sa nar­ko-tra­fi­kan­ti­ma. Bor­ba pro­tiv le­gen­dar­nih ri­val­skih kar­te­la Me­de­ljin i Ka­li tek ta­da je mo­gla da poč­ne. 

Ka­da je o Mek­si­ku reč, pre­ki­da­nje po­li­cij­ske i voj­ne ve­ze sa nar­ko-bi­zni­som još ni­je, pre­ma mi­šlje­nju struč­nja­ka, ni za­po­če­to. 

Ča­po Gu­sman ni­je je­di­ni ko­ji mo­že slo­bod­no da ma­še kri­li­ma i da kao čel­nik Si­na­loe, da­nas naj­moć­ni­jeg kar­te­la na sve­tu, sti­če sve ve­ći pro­fit. Nje­gov za­me­nik Isma­el Sam­ba­da oba­vljao je Ča­pov po­sao dok je šef bio u za­tvo­ru, a po in­for­ma­ci­ja­ma Ame­rič­ke agen­ci­je za dro­gu (DEA), on je pod­jed­na­ko mo­ćan kao i nje­gov pret­po­sta­vlje­ni, sa­mo što je ovaj mno­go slav­ni­ji. Iako u Mek­si­ku po­sto­ji još ne­ko­li­ko ja­kih kar­te­la, po raz­me­ri ope­ra­ci­ja i vred­no­sti pro­fi­ta ni­je­dan od njih ne mo­že da se pri­bli­ži Si­na­loi. Po po­da­ci­ma Ame­rič­ke agen­ci­je za dro­gu, ko­je je pre­neo mek­sič­ki ča­so­pis „Pro­se­so”, kar­tel Si­na­loa je prak­tič­no je­di­ni iz­vo­znik he­ro­i­na za ame­rič­ko tr­ži­šte. Osta­li mek­sič­ki kar­te­li ta­ko­đe pro­da­ju svo­je pro­duk­te u SAD, ali u mno­go ma­njem obi­mu.