Srbija može da proizvodi elektro i dizel vozove
Do 2000. Holding korporacija „Goša“ bila je glavni oslonac JŽ u razvoju i proizvodnji svih vrsta putničkih vagona, sa klimom i bez, vrhunskog dizajna i ostalim atributima komfora za brzine 160 km/č i 200 km/č. Šinobusi i jedan uspešan razvoj elektromotornog voza (EMV) bili su od značaja za prevoz putnika. Nažalost, osim prve garniture EMV, evropskog kvaliteta, nije bilo proizvodnje jer su uvezeni iz Rige!?
Deceniju i po nije napravljeno novo domaće šinsko vozilo. Novi vlasnik „Goše“ Šinska vozila, ŽOC Slovačka, menja proizvodni program i otvara šestu srpsku fabriku teretnih vagona, a država uvozi EM i DMV, kao i tramvaje, sa tehn. problemima, koji su daleko od raspoloživosti 95 odsto u eksploataciji!?
Železnice Srbije (ŽS) imaju savremene putničke vagone za brzinu do 200km/č, proizvedene u „Goši“, ali nemaju takvu prugu.
Dogovorom dveju vlada, otpočela je izrada projekta izvodljivosti pruge mešovitog saobraćaja za brzine 200 km/č od Beograda do Budimpešte. Kinezi daju rok gradnje od dve godine. Proći će dve i po godine do završetka pruge, što je dovoljno za izradu prvih serija EMV. Prilika da putnička kola „potrče” po projektu 200 km/č!
Ali, kako do domaćih EM i DMV...?
Generalni direktor ŽS i predsednik HK „Goše“ su još u septembru 1997. potpisali „Protokol o namerama gradnje EMV za gradsko-prigradski saobraćaj“. Institut saobraćajnog fakulteta BU tada je proračunao potrebu za 100 garnitura EMV za narednih 10 godina. Izgradnja je tada poverena konzorcijumu domaćih proizvođača, naučnih ustanova, banaka. Nosilac proizvodnje bio je „Goša“. Vozovi bi se gradili na osnovu prethodno izabranog savremenog inostranog rešenja, uz učešće partnera putem licitacije, kroz transfer znanja minimum 51 odsto.
Bio je to važan događaj za ŽS i posustalu srpsku industriju. Umesto posla na složenom, ekološkom, proizvodu, dobili smo rat i bombardovanje. Svi razvojni kapaciteti i iskusni kadrovi bili su na visokom nivou spremnosti. Oni su izradili elemente „Protokola“ kao baznog dokumenta, izgled sa tehničkim opisom na osnovu kojih se može nastaviti dalji rad na ovom strateškom projektu sa pažnjom države, kao „Končar” kod Hrvata!
Koji su projekti EMV, odnosno familije (pod)projekata EMV danas potrebni?
Bazni projekat je regionalni EMV za brzine do 160 km/č. Iz baznog se izvlače standardizacijom projekti slični po konstrukciji za gradski-prigradski voz za 120 km/č i pod posebnim uslovima intersiti voz za 200 km/č.
Ko ima gradski EMV smatra se da je osvojio 75 odsto DMV.
Količina lakog, robusnog, gradskog EMV-120 povećala bi se završetkom beogradskog železničkog čvora.
Kako izvesti ove projekte i koje bi preduzeće u Srbiji moglo biti nosilac proizvodnje?
Ako to nije ŽOC „Goša“ ŠV, trebalo bi naći novo rešenje. Podržavljenje jedne od šest srpskih železničkih fabrika („Goša“, Želvoz - Smederevo...), većina u stečaju, ne bi bilo jeres današnjoj ekonomskoj politici!?
Razvoj može uspeti ako ŽS prihvati da bude privremeni nosilac-pokretač projekta, dok se ne okupe iskusni projektanti, kojih ima u Srbiji. Nema ih dovoljno ni u ŽOC ŠV „Goša“, ali zato ima sve tehničke uslove za izradu EMV, te kadrovskim rešavanjem može biti nosilac proizvodnje?
Bez ugovora sa stranim partnerom niko neće okupiti inženjere u projektu. SŽ i Konzorcijum, uz pomoć vladinih institucija, treba da pokrenu zamajac EMV ka cilju, kao svaka zemlja u susedstvu. Nećemo, valjda, dozvoliti da nam umesto ŽS prevoze putnike EMV sa oznakama HŽP, MAV!?
Bivši predsednik HK „Goša“