Koliko je Srbija uspešno kormilarila Oebsom

07. 09. 2015. 08:15

„Rat mora da prestane”, izgovorio je ovih dana, po ko zna koji put za proteklih osam meseci, predsedavajući Oebsa Ivica Dačić. Pozive na poštovanje potpisanog primirja u Ukrajini ministar spoljnih poslova Srbije upućivao je ruskim i ukrajinskim snagama od prvog dana svog mandata na čelu ove organizacije, odnosno od januara kada je Srbija od Švajcarske preuzela predsedavanje. Rečenicom s početka teksta Dačić će verovatno i završiti svoj mandat u decembru i „štafetu” predati Nemačkoj.

Koliko je Srbija uspešno kormilarila ovom organizacijom u vreme najveće krize od vremena Hladnog rata? Da li je Beograd mogao više u situaciji kada mnogi veruju da Oebs nema ni približno veliki uticaj kao pre neku deceniju?

Sam Dačić u izjavi za „Politiku” kaže da je Srbija, kao predsedavajući Oebsu, uspela da vodi aktivnosti organizacije kao neutralan i iskusan pregovarač.

„Uspeli smo da obezbedimo produženje mandata specijalne posmatračke misije u Ukrajini na godinu dana, umesto na dotadašnjih šest meseci, kao i da ispregovaramo njeno stabilno finansiranje, što je veoma složen zadatak u organizaciji gde treba obezbediti saglasnost svih 57 država učesnica, budući da se odluke donose konsenzusom”, ističe Dačić.

Govoreći o značaju Oebsa, šef diplomatije naglašava da se njegov značaj i jedinstvenost njegove uloge na međunarodnoj sceni ogleda, između ostalog, u činjenici da je aktivno uključen u posredovanje pri traženju rešenja za ukrajinsku krizu, te da je jedini međunarodni faktor na terenu zahvaćenom ovim konfliktom.

Istovremeno, Oebs je, kako dodaje, i forum unutar koga se aktivno vode debate o širokom spektru tema od značaja za tranziciona društva, kao i o evropskoj bezbednosnoj arhitekturi u celini i načinima da se ona konsoliduje uprkos izazovima poput krize u Ukrajini.

Direktorka Centra za spoljnu politiku Aleksandra Joksimović ocenjuje da je olakšavajuća okolnost to što postoji Trojka Oebsa (zemlja koja je predsedavala prošle godine, aktuelna predsedavajuća i buduća, odnosno Švajcarska, Srbija i Nemačka).

„U tom kontekstu, do sada je Srbija dobro plivala kroz teške vode posredovanja. Ministar Dačić je, kao predsedavajući tokom ove godine mnogo toga uradio”, kaže ona, ali dodaje i da je za sada neizvesno, a to mnogo i ne zavisi od Srbije, pitanje ukupne reorganizacije Oebsa.

Uz ocenu da je Oebs polako vratio neke svoje mirovne funkcije, a što se, kaže, desilo pre svega zahvaljujući nekim opštim okolnostima, Joksimović naglašava da su „veliki igrači” ipak i dalje ostali u igri kao direktni posrednici, recimo Angela Merkel.

„U direktnim kontaktima takođe su vođeni važni pregovori, tako da Srbija nije bila prepuštena prejakim izazovima. A ono što je radila, radila je uspešno”, kaže naša sagovornica.

Podsećanja radi, pre tri godine, u vreme kada se Beograd kandidovao za predsedavanje Oebsom, ukrajinska kriza se nije mogla ni naslutiti. S njom se prva suočila Švajcarska kao predsedavajuća, a kada je Srbija nasledila ovaj „vruć krompir“ mnogi su u šali govorili da Beograd jedva čeka da mu se završi mandat.

Saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu Vladimir Trapara smatra da je u uslovima u kojima su SAD i Rusija u ovakvom sukobu u kojem jesu, manevarski prostor naše zemlje bio jako mali. „Ona samostalno nije mogla da uradi ništa. Štagod da smo mi predložili u proteklih nekoliko meseci, to je moglo da prođe samo ako se oko toga saglase SAD i Rusija”, ocenjuje on.

Uoči preuzimanja predsedavanja Oebsu čula su se, inače, mišljenja da će zemlji biti teško da odoli pritiscima, zbog Rusije, pa otud i dilema koliko je ona uspela da se odbrani.

Ukazujući da je opšti međunarodni kontekst, upravo zbog krize u Ukrajini, doveo do velikog raskoraka između Rusije i Zapada i da ti negativni trendovi još nisu zaustavljeni, Joksimovićeva kaže da je „uloga Srbije na nivou Oebsa, kao nekog ko je neutralan, verovatno mnogo bolja i jednostavnija nego Srbije kao kandidata za članstvo u EU”.

Trapara, pak, ističe da pritisci na Srbiju nisu bili samo zato što je ona predsedavajuća Oebs, nego zato što je jedna od neutralnih zemalja u ukrajinskom sukobu. „A neutralne zemlje su uvek pod manjim ili većim pritiskom. Srećom, Srbija nije toliko bitna zemlja u ovom sukobu da bi je previše pritiskali i zato smo uspeli da odolimo”, ocenjuje on.