Podnevno cveće

08. 08. 2007. 14:54

Asparagus sprenger

Lamprantus još nazivaju i podnevno cveće. Lampranthus conspicuous je vrsta lamprantusa koju možete da nabavite u proleće za uzgoj na balkonu, ali i u sobi. Taj lepi polugrm cveta tokom celog leta. Cvetovi su nežni, zrakasti, purpurnoružičaste boje. Lamprantus potiče iz južnoafričke pokrajine Kapland, gde raste kao grm. I kao lončanica može imati stabljike duge oko pola metra. Više reznica posađenih u posudu daje grmolike biljke lepog izgleda, koje će biti posebno atraktivne postavimo li ih kao viseće biljke.
Lamprantus možete držati na balkonu i terasi, ali i u zatvorenom prostoru. U sobi svakako morate da osigurate svetlo mesto, jer će jedino u tom slučaju dobro uspevati i raskošno cvetati.

Najviše mu odgovara dobro osvetljen prozor. Zimi biljke često teraju ružne duge izboje, pa iskusniji ljubitelji sukulenata radije stave reznice u septembru da se zakorene. Samo će temeljno obrezivanje, urađeno u februaru, potaknuti stare biljke da poteraju nove stabljike. U to vreme već možete imati gotove zakorenjene mlade biljke uzgojene iz reznica. Otklanjanje vršnih izboja (pinciranje) podstiče grmoliki rast.

U vegetacijskom razdoblju potrebna je umerena vlažnost zemlje, pa čak i zimi ne dopustite da se prosuši. Od proleća do jeseni svake dve nedelje prihranite je tečnim gnojivom. Osigurajte biljci što svetlije mesto, čak sunčano. Preko leta dobro je držati lamprantus napolju. Prezimljuje na temperaturi od 10 do 12 stepeni. Presađuje se krajem februara, početkom marta u mešavinu jednakih delova zemlje za lončanice i peska. Neposredno nakon presađivanja starije biljke treba temeljno orezati.

Asparagus je u Evropu donesen iz zapadne Afrike. Ovaj naš poznati asparagus je veoma lepa i omiljena sobna biljka, naročito je pogodna za sandučiće u kombinaciji sa drugim letnjim cvetajućim biljkama na spoljnim prozorskim daskama, za balkone i viseće korpice. U sobi voli mnogo svetlosti i temperaturu od 10 do 15 stepeni Celzijusa. U povoljnim uslovima razvija se do metar u širinu, a izdanci-grančice dostignu i po dva–tri metra dužine. Cvet mu je neugledan, vrlo sitan, mirišljav, bele boje, a i njegovi crveni plodovi su veoma interesantni, ovalni, na vrhu malo povijeni, pa ga cvetovi i plodovi čine veoma dekorativnim u njegovim gustim igličastim listićima. Prilagođava se lako, pa se može naviknuti i na jako sunce, na mestu gde može slobodno širiti grane na sve strane. Voli često prihranjivanje. Presađuje se svakog proleća u veće saksije, zato što ima jako razgranate žile sa mnogo malih krtolica. Leti ga treba obilno zalivati i češće prskati ustajalom vodom, a zimi ređe, ali se ne sme dozvoliti da mu se zemlja u saksiji sasvim sasuši. Preporučuje se razmnožavanje deljenjem korena, jer će se na taj način brže dobiti nove i jače biljke, a mlade biljke se mogu od semena množiti.