Zasijali Predićevi svetitelji

16. 11. 2015. 22:05

Драгуљ панчевачке богомоље ремек-дело Уроша Предића, које је велики уметник осликао од 1905. до 1911. године (Фото: А. Стојковић)

Pančevo – Pre ozbiljnijih mrazeva žuri se sa prepokrivanjem apsida Crkve Preobraženja Gospodnjeg u Pančevu bakarnim limom, čime će ovaj hram, koji nosi epitet spomenika kulture od izuzetnog značaja, biti zaštićen od zime i spreman da s proleća dočeka radove na fasadi. Najveći posao pod njegovim svodovima je završen: jedan od najlepših ikonostasa u nas, remek-delo velikog Uroša Predića, posle godina restauracije potpuno je obnovljen.

– Zapravo, dovršen je posao prekinut 2013. godine zbog nedostatka sredstava. Tada je očišćena južna polovina ikonostasa, konzervirane i restaurirane sve ikone, a sada je rađena njegova severna polovina. Oštećeni delovi duboreza su nadograđeni u originalnom izgledu, sa pozlatom i bojenim delovima, dorađeni su duborezi oba trona i dve celivaonice. Sredstva je izdvojilo resorno ministarstvo, nadzor je radio republički Zavod za zaštitu spomenika kulture, a mi smo dali logističku podršku – kaže za „Politiku” Miodrag Mladenović, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Pančevo.

Ikonostas, dragulj bogomolje, oslikao je Predić u periodu od 1905. do 1911. godine u svom poznatom, realističkom stilu, ali i potvrdio da je narodski slikar, jer je među Gornjanima, stanovnicima pančevačke Gornje varoši u kojoj se crkva nalazi, pronalazio modele za likove svetitelja. A i crkvena kasa se tako dobro punila. Zidno figuralno slikarstvo uradio je Stevan Aleksić. Na centralnom mestu, u kupoli, sa visine dominira Hristos Pantokrator, a između prozora su dvanaest apostola. Nacrt za bogatu ornamentiku, koja prekriva svaki milimetar zidova, dao je arhitekta Milorad Ruvidić.

Tragovi vekova i propadanja zabrinjavajuće su vidljivi poslednjih godina i na fasadi, a najviše na impozantnom i izuzetno interesantnom, danas zakorovljenom zvoniku, visokom preko 46 metara, sa kojeg otpadaju delovi.

– Zvonik je jedinstvena neorenesansa struktura u ovom arhitektonskom sklopu, reperna tačka i zaštitni znak Pančeva. Crkve, opisane kupolom, obično ga nemaju, no arhitekta Svetozar Ivačković uspeo je da napravi neobičan hram, koji ima kupolu sa lanternom i zvonik povezan sa crkvom takođe jedinstvenim rešenjem – pasarelom. Zvonik je s vremenom postao opasan po vernike i zato planiramo njegovu revitalizaciju za koju imamo gotov projekat, a Gradska uprava Pančeva je pokazala volju da finansijski pomogne. Takođe, uspostavili smo kontakte sa „Žolnai keramikom” iz Pečuja, u kojoj su potvrdili da su vizantijski ukrasi na crkvi rađeni od tamošnjih materijala, pa ćemo ići težim, ali pravim putem, pa  će oštećeni elementi će biti urađeni od originalnih materijala – naglašava Mladenović.

Preobraženska crkva u Pančevu podignuta je od 1874. do 1878. godine, tridesetak godina nakon revolucija u Austriji i težnji za ujedinjavanjem Srba sa obe strane Save i Dunava. Putopisac Evlija Čelebija, opisujući Pančevo u 17. veku pominje, da su na mestu današnje crkve, još u 15. veku, Srbi podigli crkvu daščaru.

Beogradski arhitekta Svetozar Ivačković, školovan u Beču, gradeći Preobraženski hram zanemario je dominaciju baroka i klasicizma, dominantnu u crkvenom graditeljstvu onog vremena, i okrenuo se srpskoj srednjovekovnoj arhitekturi, stvarajući (sa drugim srpskim graditeljima) novi, srpsko-vizantijski stil. Tako je ova pančevačka crkva prva tog tipa u Vojvodini, te je služila kao primer za niz kasnije izgrađenih pravoslavnih crkvenih objekata.