Život sa 1,9 dolara dnevno
Илустрација Ј. Прокопљевић
Angus Diton, britanski ekonomista i predavač na Prinstonu (SAD), ovogodišnji je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju za analizu potrošnje, siromaštva i blagostanja. „Razumevanje individualnih izbora pri potrošnji od ključnog je značaja za kreiranje ekonomske politike koja promoviše blagostanje i smanjuje siromaštvo“, obrazložila je nagradu švedska kraljevska akademija. Iako smatra da svet danas živi i duže i kvalitetnije nego u prethodna dva veka, Diton je oštar protivnik prebrojavanja siromašnih samo jednim, novčanim, aršinom. Novac je tek jedna od mogućih mera kvaliteta ljudskog života, smatra nobelovac. „Politika” tragom Ditonove teme skicira razmere siromaštva u SAD, Kini, Evropi i Africi.
„Siromaštvo je mnogo više od manjka para u ruci. Nemaština obuhvata i oskudicu prilika za dobar emotivni život, za bolje zdravlje i obrazovanje, kvalitetno slobodno vreme...”, smatra britanski profesor Angus Diton (69), ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju.
Dva američka dolara u DR Kongu, Mjanmaru, negde na Balkanu ili u SAD, ne kupuju istu količinu ili vrstu hrane, lekova ili odeće, niti bi oni koji raspolažu samo tom sumom za svakodnevni opstanak njome pazarili istu robu. Pa ipak, ta šačica novca za Svetsku banku je odskora mera da li čovek živi ispod ili iznad granice siromaštva.
Tačnije: 1,90 američkih dolara.
Naime, to je najnovija dnevna suma koju banka smatra novčanom merom preživljavanja od Vanuatua do Rusije ili Svazilenda. Koliko od 1990. godine do ovog septembra, nivo globalne egzistencijalne bede – meren paritetom kupovne moći širom sveta – bio je nivelisan na 1,25 dolara.
Pomeranje te granice obrazloženo je potrebom za ažuriranjem podataka shodno najnovijem izveštaju o globalnim promenama pariteta kupovne moći, objavljenom 2014. godine. Crtanjem te nove granice siromaštva, milioni živih ljudi ispremeštani su u nove statističke kolone, od spornog značaja za skoro poboljšanje njihovih života.
Najpre Svetska banka smatra da je broj siromašnih na svetu sa milijardu ljudi u 2011. sledeće godine pao na 902 miliona. Ove godine banka je procenjivala da će sirotinja brojati 835,5 miliona ljudi. Revizijom granice siromaštva ispod nje je sada ostalo 702 miliona ljudi.
„Ovo je najbolja novinska vest na svetu”, uskliknuo je Džim Jong Kim, predsednik Svetske banke, početkom oktobra uoči godišnje konferencije institucije Breton Vuds u Limi. „Ekstremno siromašnih je danas manje od 10 odsto svetskog stanovništva. Ovo je prva generacija koja ima šanse da iskoreni ekstremno siromaštvo”, ocenio je Džim Jong Kim u prestonici Perua.
Podizanje granice siromaštva ostavilo je manji broj ljudi ispod nje, ali se zato u sledećoj statističkoj koloni pojavilo novih 148 miliona ljudi!
Kako stvarno svet danas prebrojava sirotinju? Dok Svetska banka tvrdi da u pustom siromaštvu danas živi oko 702 miliona ljudi, UN agencija za hranu ( FAO) procenjuje da gotovo milijardu ljudi danas živi sa manje od 1,25 dolara dnevno.
Šta vodeće globalne institucije posvećene borbi za bolji život sveta rade sa tim „numeričkim dijagnozama”? I kako istovremeno izgleda borba protiv bede u globalnoj zajednici gde jedan odsto najimućnijih ljudi poseduje polovinu svetskog bogatstva, kako je prošle sedmice procenila švajcarska „Kredit Suis”.
Profesor Diton oštar je protivnik brojanja ekstremno siromašnih, samo jednim, novčanim aršinom. Sumnjičav je prema motivima Svetske banke kada se upusti u taj proces i veliki protivnik neodmerenog „filantrokapitalizma”.
„Usredsređivanje na brojanje ljudi koji žive ispod granice siromaštva podseća na poteru za jednorogom. Nisam siguran da je za Svetsku banku mudro da se upušta u takav projekat. Nešto tu podseća na sukob interesa. Naime, jedna od glavnih misija Svetske banke jeste borba protiv siromaštva. Mislim da je u pogledu siromaštva situacija danas bolja nego što se predstavlja...”, ističe Diton.
U knjizi „Veliko bekstvo: zdravlje, bogatstvo i poreklo nejednakosti” (2013) Diton ističe da svet danas živi i duže i daleko kvalitetnije nego u prethodna dva veka.
Istovremeno, Diton smatra da je borba protiv bede siromaštva moralni imperativ koji zahteva daleko direktniji kontakt ostatka sveta sa egzistencijalno ugroženima. Glavni uzrok siromaštva miliona ljudi nije nedostatak sredstava, već loša državna i globalna politika kao i nametljivo nasilništvo bogatih darodavaca. Novac ne treba usmeravati samo državama, već direktno zajednicama u oskudici, koje mnogo bolje od ustoličenih vlasti znaju šta im treba za opstanak, veli Diton.
Novac je tek jedna od mera kvaliteta života, ubeđen je Angus Diton.