Zimski kolaž
Razmaženi i oslabljeni kakvi jesmo, ovu kasnu jesen odmah smo, posle prvog snega, proglasili za zimu. Pogledah koji je danas dan (kolumne se pišu dan-dva ranije) i videh da je 29. novembar – Dan republike, dakle – koga se izgleda nijedna novina nije setila. Najzad smo izašli iz šinjela socijalizma. Uskoro će možda više građana znati kada pada Dan državnosti Srbije, nego kada je u socijalizmu bio Dan republike. Šinjela starog se oslobađamo, ali nam novo odelo nekako sklepano, kao da je sašiveno od ostataka štofa iz raznih epoha i sa raznih meridijana.
Na jednom kraju odela, srednjovekovni motivi – patrijarh nas poziva da prolijemo krv (recimo da je mislio na našu) za naše svetinje, ako bude trebalo. Nešto kao u krstaškim ratovima. Srednjovekovni je i način na koji gledamo na izbeglice: ljudi „druge vere i običaja“ po pretpostavci nama potpuno nesrodni, koji se nikako „ne mogu integrisati“ u naša „organska društva“ nadiru sa Istoka. Oni ne nose oružje kao nekada Huni, ali se očekuje da će biti vojska za buduće građanske ratove u Evropi. Pojedini evropski lideri šire strah od budućnosti u kojoj će u Evropi biti većina muslimana. Ljudi se dele na kulturno-ideološke blokove, iako je prilično jasno da, kada hoće, mogu da žive zajedno.
No, nije praktično širiti zajednički duh, dok se u susedstvu Evrope vodi rat za teritorije. U ratu su, za sada, tri bloka: rusko-šiitski blok, SAD-EU-sunitski i ID. Otkada je turska vojska oborila ruski avion koji je pomagao jednoj strani, podele su se još jasnije proširile na prostor izvan Sirije. Rusija uvodi sankcije Turskoj, a sama je već u razmeni sankcija sa SAD i EU, zbog Ukrajine. U širem okruženju Evrope, dakle, vode se ratovi. Kao da su se svetske sile, nakon što su imale predigru na Balkanu, preselile na Bliski istok. Sirija, Libija, Irak, nastradali su da bi se igra moći i simbola mogla nastaviti. Ali, iako se radi o ogromnoj tragediji, kada se bolje pogleda, retko ko se zbog nje u svetu uzbuđuje. To se vidi po tome što pravac kojim smo krenuli niko i ne pomišlja da menja. Trenutno smo okrenuti –surovoj – igri i gledamo ko će da pobedi.
I na domaćem terenu nije ništa manje uzbudljivo, a kolaž dešavanja je još raznovrsniji. Prošle nedelje smo čak imali dramatičnu najavu državnog udara: nešto kao čuvena radio emisija Orsona Velsa o dolasku vanzemaljaca, s tim da je ovo nešto neozbiljnije, baš zato što nije umetnički performans, nego – malo je ovo neobično napisati – naime, plasirano je kao informacija. Na koju je, onog trena kada je nije bilo na svim medijima, odmah zaboravljeno. U vreme Kneza Miloša stvari sa informacijama bile su kudikamo jednostavnije. U aktu o cenzuri on lepo piše: „Da se ono u nutra (u novine) ne stavlja što bi našoj (Miloševoj) politici u čemu god, budi najmanjem protivno bilo“. Problem je današnji, međutim, što je novina i televizija mnogo, a trajnih političkih opredeljenja vlasti malo, pa se novine i televizije stalno moraju dovijati čime da ispune prostor. Hajde, za televizije su izmišljeni rijaliti programi, ali čime popuniti novine – a da u njima ne bude ništa protivno politici vlasti? Trenutno gledamo pokušaje da se ovo pitanje reši i izgleda da smo došli do toga da je potrebna određena sinergija novinarstva i vlasti na izmišljanju afera. Nešto mora da se dešava, čak i kada se ništa ne dešava.
Osim, ako u dešavanja ne računamo najnovije uspehe vlasti. U decembru ćemo otvoriti prva dva poglavlja pregovora o priključenju EU. Do marta 2017. završićemo Koridor 10. Za dve godine biće gotova i pruga Beograd-Budimpešta. Privatizovani su najzad svi mediji. Premijer se dogovarao se sa Jensom Stoltenbergom, čelnikom NATO, sedeo do kineskog premijera u vozu, rado će otići na otvaranje poglavlja sa EU iako im je već, prema tabloidima, rekao: „Ako hoćete otvorite ih, ako nećete nemojte“.
Pa šta i ako je, s druge strane gledano, Srbija navodno upravo preživela pokušaj državnog udara, opozicija se etiketira rečima da „mrzi Srbiju“, privatni mediji masovno „pomažu vladi“ umesto da informišu... Sve je to deo našeg (pred)zimskog kolaža.
Vaš je zadatak da ne mislite o tome.
Urednik sajta dvogled.rs