Portret bez rama: Slaviša Lekić

Bojan Bilbija

06. 12. 2015. 22:00

(Д. Стојановић)

Vlasnik i glavni urednik nekadašnjeg mesečnika „Status”, ako je verovati jednoj grupi medija, nije oženjen, ne pije i ne sprema državni udar. Ako je verovati drugoj grupi novinara, na čelu s glavnim urednikom lista „Informer” Draganom Vučićevićem, Slaviša Lekić možda i sprema državni udar. D. J. Vučićević ovu tvrdnju potkrepljuje intervjuom koji je Lekić prošlog meseca dao Davoru Pašaliću u zagrebačkom „Nacionalu”, gde je zavapio: Vučić je opasan kao Milošević, ali još ne ubija!

Da budemo precizni, Lekić je u Vučiću prepoznao još veći stepen opasnosti nego u Slobi, i to zato što premijer cenzuriše njegovu najnoviju knjigu. „Svaka čast Vučiću”, tvrdi Lekić, ne može da nađe put do kupaca u srpskim knjižarama jer se u Beogradu prodaje na samo dva-tri mesta, a „u unutrašnjosti je nema nigde”. Ipak, ovaj potpisnik više od tri knjige i 120 brojeva „Statusa” ističe da je njegovo najnovije literarno čedo među deset najprodavanijih u Srbiji.

Kako je uspeo da probije premijerovu cenzuru i uđe u srpski knjiški „top ten”, Lekić ne otkriva, ali zato objašnjava da je u „rupčagi Beogradskog sajma knjiga” uspeo da proda osam primeraka za dva sata, jer su ga ljudi zaobilazili u širokom luku. Retki su bili oni koji su želeli da na jednom mestu iščitaju sve Vučićeve izjave poslednjih decenija – od kada je okačio o klin Zvezdin navijački šal, pa sve do ove današnje cenzure.

I NUNS se zabrinuo za bezbednost Lekića, jer ga je Vučićević spomenuo u kontekstu navodnog državnog udara. Ostaje nejasno zašto je glodur „Informera” tek sada primetio Lekića i njegovu zaveru, ako je on skoro identičan, pa čak i oštriji intervju dao beogradskom „Vremenu” još u septembru. Bilo je to samo dva meseca nakon što je na „Tviteru” psovao mrtvu majku glavnom uredniku „Novosti” Ratku Dmitroviću.

Lekić je uticajni tviteraš, poznat kao „Micin taja” (ćerka mu se zove Milica), sa oko 20.000 objavljenih komentara, što je zaista impresivan podatak. Ako je Lekić na svaki komentar potrošio samo jedan minut, onda mu je trebalo 14 punih dana i noći da ih sve ispiše. Na ovoj društvenoj mreži je, izgleda, i stekao status „narodnog neprijatelja”, zajedno s kolegom iz Bi-Bi-Sija Dušanom Mašićem. Lekić je tražio i zaštitu policije jer je rekao da se ne oseća bezbedno i da dobija pretnje.

U profesionalnim krugovima mišljenja oko Lekića su podeljena: dok je za jedne provokator koji vređa političke neistomišljenike i tako sebi podiže cenu, drugi ga smatraju za vrhunskog novinara. Sam Lekić kaže da poznaje sve glavne urednike i trećinu današnjih novinara, ali se čudi kako niko ne sme da piše o Vučićevom cenzurisanju njega, bivšeg urednika i novinara „Omladinskih novina”, „Naše borbe” i „Reportera”. Lekić tvrdi da već skoro dve decenije ima 37 godina, jer je vreme za njega stalo 1996, kad je bio muž poznate novinarke i kasnije urednice RTS-a Bojane Lekić.