Dželati su u crnom, žrtve u crvenom
Светлана Алексијевич (Фото Бета/АП)
U Stokholmu, u organizaciji Nobelovog komiteta, počele su višednevne svečanosti priređene u čast ovogodišnjih laureata za najviša svetska dostignuća u okviru kojih će 10. decembra biti uručene nagrade za medicinu, fiziku, hemiju, književnost i ekonomiju.
Ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost, beloruska spisateljica Svetlana Aleksijevič, koja piše na ruskom jeziku i pripada ruskom jezičkom korpusu, poručila je sa konferencije za novinare iz Stokholma da je dokumentaristika – budućnost književnosti i da je kao sam život postala predstava.
„Tolstoj je jednom u svom dnevniku napisao da više neće pisati umetnička dela, nego samo dokumentarna. I da će doći vreme kad će pisca biti sramota da izmišlja život. Šta se još može izmisliti posle video-snimaka iz Islamske države. Dželati su u crnom, žrtve u crvenom.
A mi smo redovni gledaoci tih neobičnih predstava. Sam život postaje predstava. Savremena realnost je veoma izazovna i brzohodna, mi nemamo vremena da je promišljamo. Novi sadržaji zahtevaju nove forme. Nesumnjivo je da svedoci postaju glavni junaci književnosti“, rekla je novinarima Svetlana Aleksijevič.
Po mišljenju autorke „Rat nije ženskog roda”, ljubav i smrt su dve večite glavne teme oko kojih se sve okreće.
„Sada ja pišem knjigu o odnosima između muškarca i žene. Ako me vreme posluži, napisaću knjigu o starosti, o završnom ciklusu života.”
Odgovarajući na pitanje novinara o promenama koje su se desile na njen pogled na svet tokom dugogodišnjeg stvaralaštva, beloruska književnica je odgovorila:
– Dok sam pisala dokumentarističku prozu „Rat nije ženskog roda“ još sam imala mnogo iluzija. Nisam uspela odjednom da ih se oslobodim. Ali, poslednju knjigu „Vreme sekond henda“ je napisao autor oslobođen od iluzija, koji je čuo i video mnogo.
„Sada ne verujem tako lako u čoveka i ideale budućnosti. To iz mene progovara zreo čovek bez iluzija.“
Dobitnica Nobelove nagrade za književnost koja je, pored ostalog, postala poznata po svom delu „Molitva za Černobil“ planira da na proleće poseti Japan kao gost gradskih vlasti Fukušime.
Podsećamo da je Svetlana Aleksijevič, beloruska spisateljica (koja ima i ukrajinske korene po majci) dobila Nobelovu nagradu za književnost za 2015. za, kako je navedeno u obrazloženju Nobelovog komiteta, „polifonična dela koja predstavljaju spomenik stradanjima i herojstvu u našem vremenu”.
Prvi joj je roman „ Rat nije ženskog roda”(1985), a zatim su se pojavili „Dečaci od cinka” (1989), „Začarani smrću” (1993), „Černobilska molitva” (1990), „Poslednji svedoci Solo za ženski glas“ (2004) i „Vreme sekond henda“ (2013).