Marka povodom dva veka Vojske Srbije
Марка је номиналне вредности 23 динара (Фото „Пошта Србије”)
U čast obeležavanja dva veka Vojske Srbije, „Pošta Srbije” objavila je nedavno prigodnu marku nominalne vrednosti 23 dinara. U tiražu od 25.000 primeraka, marka je štampana tehnikom višebojne ofset-štampe u beogradskom Zavodu za izradu novčanica, a na šalterima pošta može da se nađe u tabacima od po 25 komada.
Grafičko rešenje upriličili su Radomir Bojanić i Jakša Vlahović, kreatori maraka „Pošte Srbije”. Prikazani su portret kneza Miloša Obrenovića, rad slikara Vsevoloda Guljeviča, i orden Miloša Velikog trećeg stepena, Marka Lazarevića, dok je motiv na koverti portret kneza Miloša Obrenovića, autora Anastasa Jovanovića. Stručnu saradnju u realizaciji izdanja pružilo je Ministarstvo odbrane Republike Srbije.
Odlukom državnih organa, za Dan Vojske Srbije određen je 23. april, u znak sećanja na dan kada je 1815, na praznik Cveti, doneta odluka o početku Drugog srpskog ustanka, za oslobođenje Srbije od Osmanske imperije. Datum je odabran jer predstavlja istorijsku prekretnicu koja je dovela do stvaranja savremene srpske države i omogućila stvaranje efikasne i moderne srpske vojske.
Drugi srpski ustanak, kao složen vojnodiplomatski i državotvorni proces, simbolički je pokrenut na Cveti. Vojne, diplomatske i političke aktivnosti ustanika rezultirale su da se Srbija oslobodi vrhovne turske vlasti, dobije stajaću vojsku i mogućnost ustanovljenja Garde od mladića „po stasu i ugledu” iz najboljih seoskih kuća.
Narodna skupština je ozvaničila naziv „soldati”, uvažavajući činjenicu da je stvaranje stajaće vojske, najpre od „upisnika”, a kasnije od „soldata”, prošlo neopaženo od Porte. Uvode se i prvi regruti. Stajaća vojska živela je u kasarnama i primala platu. Ustanovljene su uniforme odnosno „mundiri”. Prve formacije srpske regularne vojske bile su uređene po ugledu na austrijsku, što je potvrda da su se u tom periodu koristila iskustva stranih armija.
Drugi srpski ustanak je upravo splet događaja vođenih verom u oslobođenje Srbije, upotrebom postojećih vojnih efektiva i organizacije vojske, što je dovelo do konačnog oslobođenja i priznavanja moderne Srbije kao države sa punim ingerencijama i međunarodnopravnim subjektivitetom na Berlinskom kongresu 1878. godine.