Srpski mozaičari čekaju velikog vladara

17. 12. 2015. 10:05

Мозаик Мила Милуновића, 1949, Југословенско драмско позориште

Knjiga Mozaik u Srbiji 1950–2015”  autorke Olivere Gavrić-Pavić (izdanje Ulupuds) prva je publikacija o savremenom mozaiku u Srbiji uopšte. Pod odrednicom mozaik na srpskom jeziku u bibliotekama ovakva knjiga do sada nije postojala.

– Imala sam kao autorka istorijski i kritički ugao gledanja i pošla sam od toga da istražim ko se prvi bavio mozaikom kod nas i shvatila da su to bili istaknuti umetnici poput Mila Milunovića, Petra Lubarde, Branka Filipovića Fila itd. Istorija mozaika kod nas zapravo je nepoznata – kaže Olivera Gavrić-Pavić, mozaičarka, koja je svoja dela predstavila na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i svetu. I izvela je više mozaičkih kompozicija na sakralnim objektima.

Naša sagovornica se priseća da se „zaljubila” u mozaik na Fakultetu likovnih umetnosti, kod profesora Đure Radlovića. Potom se pasionirano bavila mozaikom. Osnovala je grupu „Ametist“ koja je postojala od 2001. do 2014. godine:

–U toj grupi ostvarili smo zadatak da glas o savremenom mozaiku pronesemo po Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Ostvarili smo brojne postavke i utabali put mlađoj generaciji koja sad može da otvara izložbe i bude poštovana – kaže Olivera Gavrić-Pavić.

Mozaik u Andrićgradu
Ipak, iako nemamo velike vladare, imamo velike umetnike kao što je Kusturica. Zahvaljujući Kusturici Bisenija Tereščenko je uradila za Andrićgrad mozaike i on je u mladoj umetnici prepoznao kvalitet i naručio umetnička dela, kojih ima i u Drvengradu.

U tom periodu je ustanovljena i nagrada „Mozaik malog formata” koja je omogućavala organizovanje izložbe laureatu, a danas se dodeljuje u vidu diplome. U međuvremenu se pojavila i studentska nagrada za mozaik.

– Za ovu knjigu pred vama, podatke sam skupljala od 2002. godine i u Narodnoj biblioteci sam tragala za činjenicama iz prošlosti i shvatila tada da nemam dovoljno građe za period od Drugog svetskog rata nadalje. Čak mi se učinilo da je nemoguće dalje raditi i pauzirala sam. Ipak, ove godine sam sve završila. Istakla bih da se u radionici velikog umetnika Mila Milunovića zametnuo mozaik kod nas. Iskra od koje je sve počelo kod onih nekadašnjih starih majstora je uvek bila porudžbina. Malo se zna da je Milunović radio mozaik koji se sada nalazi u zgradi Predsedništva Srbije i trenutno je u lošem stanju. Taj mozaik je kamen-temeljac i rađen je za Jugoslovenski paviljon na Međunarodnoj izložbi u Parizu 1937. Prvobitno je stajao napolju, predstavljao je tri žene – muze u narodnim nošnjama i ko zna gde je sve putovao dok nije stigao do zgrade Predsedništva. Ima još monumentalnih mozaika u zgradi SIV-a, u JDP-u, Domu kulture „Vuk Karadžić“ – kaže umetnica.

Saznajemo i to da je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka Snežana Marinković pravila portativne, male mozaike koje je izlagala samostalno, ali nju tada niko nije primetio. Naša sagovornica smatra da rad Marinkovićeve zaslužuje monografiju i samostalnu izložbu.

– Devedesetih mozaik doživljava bum. Mnogi profesori su radili na odseku mozaika, a 1988. dolazi Đura Radlović, mozaičar. On je radio velike poslove i nisu ga zanimali mediji, a često ni izložbe. Stvarao je u tišini kao pravi majstor. Ispekao je zanat radeći mozaike na kapeli Svete Petke na Kalemegdanu. Predavao nam je na FLU i mi, njegovi studenti i prva generacija Petar Vujošević, Katarina Đorđević, Zoran Graovac i ja, prepoznali smo mogućnost mozaika – ističe Olivera Gavrić-Pavić.

O statusu mozaika danas u Srbiji naša sagovornica kaže:

– Ova tehnika je sada kod nas stasala. Mozaik se uvek vezivao za velike vladare, a kao monumentalna tehnika je doživeo procvat sa Titom. U SIV-u Vojvodine kao da sam bila u vremeplovu, jer sam tamo pronašla monumentalni mozaik Boška Petrovića. Možemo reći da su se u vreme velikih vladara radili monumentalni mozaici od antike do danas. Pošto mi nemamo više velike vladare, budućnost kad je reč o ovoj tehnici će biti samo u portativnom, malom, intimističkom mozaiku. Ali, mi mozaičari se i dalje nadamo da će se nešto lepo desiti i da će se pojaviti veliki vladar koji će prepoznati srpske mozaičare kao umetnike. U mojoj knjizi postoji i odeljak o Hramu Svetog Save u Beogradu, u kom se vidi da crkva nije prepoznala srpske radionice za izgradnju hrama najvećeg srpskog svetitelja – kaže Olivera Gavrić--Pavić.

Knjiga „Mozaik u Srbiji 1950–2015” objavljena je uz pomoć sredstava Ministarstva kulture i informisanja, a predstavljena je nedavno beogradskim čitaocima. Prve primerke je već otkupila biblioteka Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu.