Kosovski suzavac

Dejan Spalović

18. 12. 2015. 22:00

Svega dva dana posle pretnje Hašima Tačija da će se dva miliona ljudi okupiti ispred kancelarije EU u Prištini ukoliko Kosovo ne dobije viznu liberalizaciju, Evropska komisija je juče hitno promenila odluku o vizama za stanovnike Kosova. Predsednik Evropske komisije Žan-Klod Junker kaže da je komisija predložila Savetu EU da hitno donese odluke o liberalizaciji viza za Kosovo, Gruziju i Ukrajinu, dodajući da je ta mera, zapravo, već mesecima očekivana.

Za političkog analitičara Obrada Kesića ova odluka Brisela nije iznenađenje, jer su od početka sukoba na Kosovu i Metohiji Albanci bili najverniji saveznik Amerike, zbog čega će i dalje u Briselu imati poseban tretman. „Amerikanci su zaključili da im je u interesu da Albanci budu zadovoljni, jer u suprotnom to može da ozbiljnije da ugrozi njihove interese na Balkanu”, tvrdi Kesić.

Čak i kada su Nemačka i Francuska bile rezervisane prilikom bombardovanja Iraka, SAD su ogromnu podršku dobile od Vetona Surija i ostalih albanskih intelektualaca. Kosovski Albanci su svoju naklonost Americi pokazali tako što najveće ulice i bulevare u svim gradovima u pokrajini nose imena američkih lidera, dok se na centralnom trgu u Prištini nalazi i spomenik Bilu Klintonu. Za veliku silu, koja se suočava sa dramatičnim porastom nepopularnosti čak i među saveznicima, važno je da u nekom kriznom području ima tako lojalnog saveznika kao što su Albanci. Možda je to razlog što pre šest meseci Vašington nijednom nije osudio albanski terorizam u Makedoniji, već je uopšteno govorio o „kriminalnim grupama” ili o „međuetničkom sukobu”.

U želji da konsoliduju samoproglašenu nezavisnost Kosova, SAD su i danas spremne da zatvore jedno oko na četvoromesečnu blokadu i konstantno bacanje suzavca za koji optužuju antiameričkog čoveka i ekstremistu Albina Kurtija. Ali to što su odlučile da zatvore jedno oko ne znači da ono drugo nije osetilo suzavac u kosovskom parlamentu.  

Uprkos idiličnim tonovima na liniji Vašington–Priština, izgleda da se toj romansi približava kraj, jer se albanska politička elita nalazi pred verovatno najtežom odlukom: predstoji joj formiranje specijalnog suda za zločine OVK. Taj sud će verovatno probuditi albanske podele, jer su gotovo svim političkim liderima na Kosovu ruke okrvavljene iako čitavu novu istoriju grade na poziciji žrtve. Albanskim liderima je jasno da ih ovaj sud neće osloboditi kao što je to bio slučaj sa Ramušom Haradinajem, čiji su svedoci bili ubijani ukoliko nisu povlačili svoja svedočenja. Zato će taj sud biti veliki trenutak istine i za albansko-američke odnose, ali i za kosovsku vlast, koja više nema tu slobodu da joj je sve dozvoljeno i da je ništa ne obavezuje.