Referendum nije božija volja
(Фото Д. Ћирков)
Želja intelektualaca koji su stavili potpis na zahtev DSS-a i Dveri da se proveri narodna volja o srpskom putu u EU za sada neće biti ispunjena. Ako im je za utehu, referenduma bi, ipak, trebalo da bude za dve godine, kada zbog Evropske unije budemo morali da menjamo Ustav. Ministar pravde Nikola Selaković je na margini kopaoničke škole prirodnog prava najavio da, prema Akcionom planu za sprovođenje Nacionalne strategije reforme pravosuđa, Ustav mora da se menja da bi se obezbedila veća nezavisnost sudova i tužilaštava. A taj posao, koji je predviđen za poslednji kvartal 2017, nije moguće završiti bez izlaska na referendum.
„Ako to ne bude ostvareno u predviđenom roku, nama zaostaju pregovori u jednom od najvažnijih poglavlja. Bez promene ustava nećemo moći da zatvorimo pregovore sa EU”, rekao je Selaković.
Iako je i poznati jagodinski privrednik Miodrag Nikolić Feman, inače poslanik na listi SNS-a, podržao referendum o EU, premijer im je i pre peticije za njegovo raspisivanje rekao šta misli o tim predlozima vanparlamentarne desnice: „Referenduma neće biti zbog toga što to želi DSS, Dveri ili neko drugi, ni sada, ni inače. O referendumu se nikada neće odlučivati ni u jednom drugom velikom gradu, ma koliko mi voleli Brisel, Moskvu, Vašington ili bilo koji drugi grad. Uvek će se odlučivati u Beogradu, na njihovu žalost, i zbog toga sam veoma ponosan”, istakao je Vučić.
Priča o referendumu u Srbiji je manje-više uvek aktuelna, da li zbog Kosova. U martu prošle godine predsednik Srbije Tomislav Nikolić prvi je pokrenuo pitanje o referendumu povodom Kosova i Metohije. On je tada rekao da je vreme da se odrede „crvene linije” ispod kojih Srbija ne bi mogla da ide i da narod Srbije treba da donese odluku o tome. Godinu dana kasnije, predsednik je reterirao i poručio da izjašnjavanje naroda o statusu KiM nije potrebno i da on tačno zna kakav bi bio njegov ishod.
Bojan Klačar, izvršni direktor Cesida, smatra da sada nije potrebno organizovati referendum o ulasku Srbije u EU jer, kako kaže, vladajuće stranke SNS i SPS su izbore dobile na evropskoj agendi, a i sve partije koje su ušle u parlament zalažu se za evropski put naše zemlje.
„Vlast može da raspiše referendum, ali i ne mora. Referendum je sredstvo čiji legitimitet niko ne može osporiti”, kaže Klačar.
Politički analitičar Dragomir Anđelković, pak, smatra da ideja evrointegracija nije automatski prihvaćena od građana, iako su na izborima pobedile proevropske partije.
„Poželjan je referendum o ulasku Srbije u EU, pre svega posle posledica koje ima ulazak neke zemlje u Uniju, i to ne samo zbog prenosa nadležnosti na Brisel. Takvo izjašnjavanje građana o nastavku evrointegracija može se pokazati kao racionalno, ali pod uslovom da oko referendumskog pitanja o kome se građani budu izjašnjavali bude postignut konsenzus ili bar široka saglasnost”, rekao je Anđelković.
Prilikom raspada bivše Jugoslavije, sve republike postavljale su dvosmislena pitanja, pogodna za manipulaciju. Recimo, u Makedoniji i BiH pitanje je bilo da li su građani za nezavisnost sa mogućnošću da ta država ostane u zajednici jugoslovenskih naroda. Kada su dobile potvrdan odgovor, vlasti u tim republikama zanemarile su drugi, takođe važan deo referendumskog pitanja.
Za proteklih četvrt veka u Srbiji je bilo više od deset referenduma, čija je najčešća tema bila suverenitet države. Najozbiljnije izjašnjavanje građana bilo je uoči NATO bombardovanja 1998. godine, u kojem je vlast građane pitala da li su za ulazak stranih trupa na teritoriju Srbije. Naravno, građani su u ogromnoj većini rekli ne, ali smo svega pola godine kasnije videli da je njihovo „ne” zapravo značilo „da”.
Dragomir Anđelković napominje da je referendum legitimno i legalno političko sredstvo, ali da nije božija volja. Podseća da je Srbija 1999. bila suočena sa agresijom i pita šta znači referendum spram NATO bombi.
„Tada su se građani odlučno opredelili protiv stranog mešanja, ali država nije mogla da sprovede njihovu volju. Pokazalo se da su rakete i bombe jače sredstvo od našeg referenduma. Ipak, ne treba ni precenjivati referendum”, kaže Anđelković.
On kaže da je, ako se pokaže da je stav EU prema srpskom priznanju kosovske nezavisnosti definitivan, predlog da se održi referendum o daljim srpskim evrointegracijama racionalan. S njim se ne slaže premijer Vučić, koji je odbacio ideju o referendumu kao nepotrebnu i naglasio da, „ukoliko uslovi budu nemogući, nije vreme za referendum već za izbore”.
Bojan Klačar smatra da su, ukoliko postoji neki problem, izbori rešenje, jer se referendum ne može održavati o svakom spornom pitanju.
„Vlada je tu da sprovodi odluke, ako će za svaku krupniju odluku pitati građane, onda je pitanje zašto ona postoji kao izvršni organ. Političari i postoje da bi preuzeli odgovornost da sami o nekim stvarima odlučuju, a ne da prebacuju odgovornost preko referenduma”, zaključuje Klačar.