Šta studenti žele

02. 01. 2016. 22:00

Рајна Драгићевић (Фото З. Кршљанин)

Kada su mi iz „Politike” predložili da za novogodišnji trobroj napišem „nešto o studentima, na primer, nešto o tome šta studenti žele”, razmišljala sam o tome koliko malo čak i profesori znaju o tome šta studenti žele i od čega strahuju. Umesto da pretpostavljam i govorim u njihovo ime, pitala sam ih. Evo šta su odgovorili budući profesori srpskog jezika, oni koji se ne školuju za zanimanje koje je profitabilno u inostranstvu, oni koji imaju samo ovu zemlju i zato s nadom gledaju u njenu budućnost, oni koji danas mnogo očekuju od nas i koji će sutra obrazovati našu decu. Odgovori dovoljno govore sami za sebe.

U 2016. GODINI ZA SEBE ŽELIM: zdravlja; manje nervoze; više strpljenja; više koncentracije i usredsređenosti; manje stresa; da položim Književnost 20. veka; da postanem budžetski student; da položim što više ispita; da uspešno završim treću godinu; želim godinu bez stresnih ispita; šest ispitnih rokova; da dobro iskoristim godinu; da pročitam dosta knjiga; da bolje organizujem vreme i da ga ne gubim na nepotrebne stvari; više upornosti; da konačno pokažem i dokažem koliko zaista mogu; da započnem ono o čemu maštam a nisam imala hrabrosti da krenem; da istrajem; da pronađem bilo kakav posao kako bih nastavila da studiram i kako bih olakšala život svojoj porodici; da meni dragi ljudi budu na okupu; da se srećno zaljubim; novu ljubav; da konačno pronađem osobu koja će me razumeti; da i dalje živim ovako bezbrižno u roditeljskom okrilju; da moji roditelji, moj dečko i njegovi roditelji budu blagosloveni; bolji život; želim diplomu; da moja porodica ostane u istom broju i da budu zdravi; da uđem u novu godinu sa momkom pored sebe, da se držimo za ruke i ljubimo ispod svetiljki dok pada sneg...

U 2016. GODINI ZA NAŠ NAROD ŽELIM: da država daje više stipendija studentima; da država vrati građanima plate koje im je umanjila; da nas manje truju lošom hranom; mir; da se povećaju plate profesorima; bolje plate i penzije; da osvojimo mnogo medalja na Olimpijskim igrama; da naša država postane cenjenija i moćnija; da naša država stane na noge; da budemo siti; bolje stanje u zdravstvu; da budemo odgovorniji; da nam se konačno desi nešto lepo; da budemo bolje raspoloženi; manje rijalitija na TV-u; da se status profesora poboljša; da istrajemo; da probudimo čoveka u sebi; da se ne oduzimaju životi zbog nečije sujete, oholosti i svireposti; da budemo ispunjeni na svim planovima; da se smanji nezaposlenost; da konačno pametni ljudi dođu do izražaja; manje brige, više smeha i osmeha...

U DALjOJ BUDUĆNOSTI ZA SEBE ŽELIM: da se zaposlim u struci; da postanem profesor; želim pravog čoveka pored sebe; da imam veliku porodicu; da postanem supruga i majka; da se vratim u mesto gde sam rođena i da tamo živim; da postanem predavač kojeg će učenici poštovati zbog kvalitetnih predavanja i pravičnosti; želim siguran posao; da doživotno napredujem i usavršavam se; da učinim da naša zemlja postane pismenije i kulturnije mesto; da proputujem Južnu Ameriku; da se obrazujem kako bih bolje razumela druge ljude; da se zaposlim kao profesor i da me rad u školi potpuno ispuni; da se zaposlim bez učlanjenja u neku političku partiju; da moja mala braća postanu veliki ljudi...

U DALjOJ BUDUĆNOSTI ZA NAŠ NAROD ŽELIM: nadam se da ćemo izaći iz ekonomske i psihičke krize; da žene rađaju i da idu na porodiljsko odsustvo ne strahujući da će ih poslodavac otpustiti; da nas ne obmanjuju neuki političari; da prestane omalovažavanje pristojnosti; želim više pravde; manje korumpiranosti; veći broj radnih mesta u prosveti; više optimizma; veći natalitet; da nam se više ne ponavlja naša teška istorija; mir; manje političkih manipulacija; manje poreza i globa; više ulaganja u obrazovanje; da našim društvom ne zavladaju potpuno pogrešne vrednosti; bolje organizovano obrazovanje; da nam se trud isplati; želim da diploma nešto znači u ovoj zemlji; da uspeju svi koji se trude; da živimo u skladu sa sobom, ne želeći tuđe; trajni izlazak iz krize; da našu državu vode obrazovani, pametni i pošteni ljudi...

ZA SEBE LIČNO STRAHUJEM OD... Za sebe lično ne strahujem – neka mi Bog podari zdravlje, a sve ostalo zavisi od mene. Strahujem da će mi fakultet i dalje biti pretežak; strahujem od bolesti; bojim se svog nerada na fakultetu; da ne izgubim drage ljude; bojim se samoće; da neću uspeti da završim fakultet, da se nikada neću zaposliti...

ZA NAŠ NAROD STRAHUJEM OD... Bojim se da će država biti u još većoj krizi, pa će se do posla dolaziti još težim putem; da se ništa neće promeniti; zlobe; terorističkih napada; nemaštine; rata; nesloge; nerazumevanja; povodljivosti; prolaznosti; smrti; besparice; pohlepe; surovosti; gubljenja kulturnog identiteta Srbije; da nas nešto nepredviđeno ne spreči u ostvarivanju planova; da će mladi nastaviti da napuštaju zemlju; plaši me trenutno stanje u svetu; strahujem od nemogućnosti slobodnog kretanja po svetu; bojim se da ćemo ostati na istom i da ćemo ponovo proživljavati Domanovićevu pripovetku „Vođa”; da ćemo nestati kao nacija sa mape sveta i da niko neće znati da smo postojali; strahujem od napada Islamske države; od današnjeg sistema vrednosti; od siromaštva; od neosvešćenosti naroda; od gluposti; od bezosećajnosti; od gubitka saosećanja; od otuđenja; da ćemo sve više tonuti zbog sve veće agresivnosti, nevaspitanja, neobrazovanja i primitivizma...

Filološki fakultet