Hirurg koji vraća dobar glas

Olivera Popović

02. 01. 2016. 10:05

Др Ђукић у операционој сали (Фото Д. Јевремовић)

Ener­gi­ja Te­sli­nog gla­sa
– Po­sto­je ha­ri­zma­tič­ne lič­no­sti, ko­je ima­ju osva­ja­ju­ću, la­ko pri­jem­či­vu bo­ju gla­sa. Go­vo­ri­te ume­re­no, ni pre­vi­še ti­ho, ni pre­vi­še gla­sno – sa­ve­tu­je dr Đu­kić.Ot­kri­va nam da je če­sto slu­šao snim­ke gla­sa Ni­ko­le Te­sle.– Iako je ja­sno da je to glas čo­ve­ka u sta­ri­jim go­di­na­ma, mo­že se za­klju­či­ti da je reč o oso­bi ja­ke ener­gi­je. Na osno­vu gla­sa mo­gu­će je sa­zna­ti mno­go o lič­no­sti – ka­že dr Voj­ko Đu­kić.Za glas glum­ca Pe­tra Kra­lja ka­že da je bio in­te­re­san­tan, a je­dan od na­ših naj­lep­ših gla­so­va je, na­rav­no, spi­ker­ski glas Mi­će Or­lo­vi­ća. Kao Za­ni­mlji­vo je, na­gla­ša­va, da se pe­vač­ki glas Zdrav­ka Čo­li­ća pot­pu­no raz­li­ku­je od nje­go­vog go­vor­nog gla­sa.Me­đu  naj­lep­šim žen­skim gla­so­vi­ma iz­dva­ja spi­ker­ku Du­šan­ku Ka­lanj i pe­va­či­cu i glu­mi­cu Oli­ve­ru Ka­ta­ri­nu.
Me­đu le­ka­ri­ma naj­ti­še, umi­ru­ju­će gla­so­ve, „na­šti­mo­va­ne” ta­ko da po­mi­sli­te da se pre ula­ska u ope­ra­ci­o­ne sa­le ili am­bu­lan­te ba­ve me­di­ta­ci­jom ili jo­gom, ima­ju oto­ri­no­la­rin­go­lo­zi, spe­ci­ja­li­sti za bo­le­sti uha, gr­la i no­sa. Oni zna­ju taj­ne „do­brog gla­sa”. I ra­do go­vo­re o to­me ko­li­ko je va­žno ču­va­ti glas, od­ma­ra­ti ga, ka­ko ba­ra­ta­ti nji­me...
Je­dan od njih je prof. dr Voj­ko Đu­kić, oto­ri­no­la­rin­go­log či­ja je uža spe­ci­jal­nost fo­no­hi­rur­gi­ja – on skal­pe­lom re­ša­va pro­ble­me ko­ji su u ve­zi sa gla­som, a ope­ri­še i ma­lig­ne tu­mo­re gr­klja­na. Me­đu mno­štvom le­ka­ra s ko­ji­ma sam ima­la pri­li­ke da raz­go­va­ram, on go­vo­ri ube­dlji­vo naj­ti­še. Od nje­ga se mo­že uči­ti ka­ko se ume­sto vi­kom, ti­him gla­som mo­že na­met­nu­ti auto­ri­tet. Pa čak i ću­ta­njem, do­da­je. Ta­ko je či­nio i dok je bio di­rek­tor Kli­nič­kog cen­tra Sr­bi­je, i da­nas, ka­da pre­da­je stu­den­ti­ma. 
 
– To­kom da­na tre­ba ima­ti pe­ri­o­de ću­ta­nja, od­ma­ra­nja gla­sa. U ži­vo­tu ni u če­mu ne va­lja pre­te­ri­va­ti, pa ni sa pri­ča­njem – ka­že dr Đu­kić. 
Is­ti­če da se ba­ra­ta­nje gla­som uči od ma­lih no­gu. Za­to je ve­li­ki pro­tiv­nik „kre­ve­lje­nja gla­som”, ko­je je ma­nir u cr­ta­nim fil­mo­vi­ma.  Ta­kve gla­so­ve de­ca imi­ti­ra­ju, a to šte­ti gla­su, pod­jed­na­ko kao i bu­ka, zbog ko­je mo­ra­mo da na­pre­že­mo gla­sni­ce. 
 
Ču­va­nje do­brog gla­sa, na­po­mi­nje, na­ro­či­to je va­žno za pe­va­če, glum­ce, pre­da­va­če, no­vi­na­re... Nji­ma je glas in­stru­ment ra­da. I upra­vo oni su ve­o­ma če­sti pa­ci­jen­ti dr Đu­ki­ća, na­ro­či­to ka­da im „puk­ne glas”, što naj­če­šće zna­či da im se na gla­sni­ca­ma stvo­rio krv­ni pod­liv usled pre­na­preg­nu­to­sti. 
Pro­šlo je vre­me ka­da su pe­va­či le­či­li glas pi­je­njem ži­vih ja­ja, ma­da i da­lje ne­ki ve­ru­ju ta­kvoj na­vod­noj me­di­ci­ni. 
 
Po­u­ke pa­tri­jar­ha Pa­vla
– Da glas bu­de lep i za­pam­ćen ni­je do­volj­no da bu­de jak. Neo­p­hod­ni do­da­tak je ha­ri­zma– ka­že dr Đu­kić.Za­to gla­so­ve pa­tri­jar­ha Pa­vla, oper­skih pe­va­ča Oli­ve­ra Nje­ga i Ži­va­na Sa­ra­man­di­ća  iz­dva­ja kao ne­ke od naj­u­pe­ča­tlji­vi­jih. –Le­čio sa­ma pa­tri­jar­ha Pa­vla od pro­mu­klo­sti. Od nje­ga sam jed­nom pri­li­kom čuo ka­ko je „La­ko go­vo­ri­ti, ali je te­ško slu­ša­ti”. Te re­či sam za­pam­tio, kao i sve mu­dro­sti ko­je sam imao pri­vi­le­gi­ju da ču­jem od nje­ga – is­ti­če naš sa­go­vor­nik. 
– Ži­va ja­ja ne uti­ču na glas: ja­je za­pra­vo pro­la­zi kroz ždre­lo i ne ula­zi u di­saj­ni put, a na glas uti­če ono što udi­še­mo, jer i plu­ća su ta ko­ja for­mi­ra­ju glas – „raz­bi­ja” mit naš sa­go­vor­nik, ko­ji je le­čio mno­ge pro­fe­si­o­nal­ce – od oper­skih pri­ma­do­na, pre­ko po­zna­tih po­zo­ri­šnih i film­skih glu­ma­ca, do rok i folk pe­va­ča. Ne­ki­ma su po­mo­gli le­ko­vi, ali je za mno­ge je­di­no re­še­nje bi­lo ope­ra­ci­ja. Dr Đu­kić ka­že da je ne­po­mi­nja­nje ime­na stvar pro­fe­si­o­nal­ne eti­ke, ali na na­še in­si­sti­ra­nje po­mi­nje glum­ca Ra­de­ta Šer­be­dži­ju i folk pe­va­ča Bo­ru Dr­lja­ču, jer ni oni sa­mi to ne kri­ju. I je­dan i dru­gi su se na na­stu­pi­ma i TV emi­si­ja­ma jav­no za­hva­lji­va­li dr Đu­ki­ću na „no­vom gla­su”.
– Ve­li­kom bro­ju pro­fe­si­o­nal­nih pe­va­ča i glu­ma­ca ope­ri­sao sam po­li­pe, ci­ste ili čvo­ri­će na gla­sni­ca­ma. Ne­pra­vil­no je taj or­gan na­zi­va­ti gla­snim ži­ca­ma, kao što se če­sto ču­je – ob­ja­šnja­va dr Đu­kić.
 
Na glas, osim du­van­skog di­ma i he­mij­skih is­pa­re­nja, mo­že da uti­če i to­plo­ta i hlad­no­ća. Pi­ta­mo na­šeg sa­go­vor­ni­ka ka­ko pe­va­či­ma glas iz­dr­ži ni­ske tem­pe­ra­tu­re na no­vo­go­di­šnjim kon­cer­ti­ma, ko­ji su po­sta­li tra­di­ci­o­nal­ni deo pro­sla­ve na grad­skim tr­go­vi­ma?
– Is­ku­sni pe­va­či ot­pe­va­ju deo pe­sme, a za re­fren mi­kro­fon okre­nu pre­ma pu­bli­ci, da ma­lo od­mo­re glas. Ili na kon­cer­te po­zi­va­ju go­ste, da mo­gu da na­pra­ve pa­u­zu, po­šte­de glas – ot­ki­va naš sa­go­vor­nik.
 
Pro­mu­klost je upo­zo­re­nje da glas ili ni­smo ču­va­li ili da je po­sre­di ozbilj­ni­ji zdrav­stve­ni pro­blem. Na­rav­no, dr Đu­kić ka­že da ne­ma raz­lo­ga za bri­gu ako se pro­muk­ne po­sle na­vi­ja­nja na utak­mi­ci ili ka­fan­skog ve­se­lja. Me­đu­tim, pro­mu­klost ko­ja tra­je du­že od dve ne­de­lje zah­te­va oba­ve­zni pre­gled oto­ri­no­la­rin­go­lo­ga. Ako pro­mu­klost pre­sta­ne, pa se po­no­vo po­ja­vi, va­lja po­se­ti­ti spe­ci­ja­li­stu.
– Pro­mu­klost se ja­vlja ka­da ne raz­go­va­ra­mo nor­mal­nim gla­som, ja­či­ne od 30 ili 40 de­ci­be­la. Ona se mo­že ja­vi­ti i zbog pre­hla­de kao otok na gla­sni­ca­ma. Po­sto­je i hro­nič­na za­pa­lje­nja gr­klja­na i gla­sni­ca, naj­če­šće kao po­sle­di­ca du­go­traj­nog pu­še­nja, ali i go­ru­ši­ce, pa i ra­ka – ka­že dr Đu­kić.