Od Osame do Osame

Zorana Šuvaković

02. 01. 2016. 22:00

Trčao je bežeći od mađarske policije, držeći u naručju svoga dečaka. Zla novinarka ga je namerno saplela. Snimak njegovog pada s detetom emitovao je ceo svet. Podigao se, nastavio da trči. Novinarka je otpuštena na jednoglasan zahtev globalnog TV gledateljstva. Izbeglica Osama je stigao do Nemačke, sa svojim sinom. Turska, Grčka, Makedonija, Mađarska i spoplitanje, Austrija, Nemačka. U međuvremenu se saznalo da je Sirijac Osama u mirna vremena bio dobar trener jednog domaćeg fudbalskog kluba. Čim je stigao do Nemačke zvao ga je Madrid. Španija mu je obećala posao u struci, postaće trener njihovih fudbalera čim nauči jezik. Ali, važnije od svega, njegova porodica, žena i još dvoje dece, biće prevezena avionom do Madrida i svi će zajedno živeti kao normalna porodica i bolje od drugih, prosečnih Španaca, gde preko 20 odsto ljudi nema posao.

Činilo se da je, iz nesreće, najzad izrasla jedna prava izbeglička bajka sa srećnim krajem. Kao u bajci, Osama je pobedio sva zla na svom putu, i dobio zasluženu nagradu, ostvario svoje nerealne snove. Da li zbog sopstvene griže savesti, što je na izbegličkoj ruti preko severne Afrike, postavila još mnogo više i ubojitije žilet žice nego Mađarska, ili zbog stvarne ganutosti, tek Španija je dočekala Osamu i njegovog sina kao prave heroje. Nismo primili hiljade drugih izbeglica, spopleli smo ih već na samom ulasku, ali ovog jednog primićemo kao cara.

Bio je to odličan marketinški potez: sudbina pojedinačnog čoveka od krvi i mesa mnogo je upečatljivija od zle sudbine mnoštva ljudi. Punog srca smo gledali kako Osamin sedmogodišnji sin Ziad posle golgote na izbegličkom putu šutira fudbal s Kristijanom Ronaldom pred utakmicu Real Madrida s Kordobom.

Od tada je prošlo tri meseca, a Ziad često plače za svojom majkom. Svi pokušaji da Osama stupi u kontakt sa španskom ambasadom u Turskoj završeni su bez rezultata. Pisao je i premijeru nekoliko dana pred Božić, ali nema odgovora. Marjanu Rahoju je pisala i asocijacija španskih advokata, tražeći da ostatku porodice Osame Abdula Mohsena, supruzi s još dvoje dece, bude odmah omogućeno da dolete u Španiju, onako kako je pred celim svetom obećano. Niko u Španiji ne odgovara zašto obećanje nije ispunjeno.

Da li su u Osaminu biografiju posumnjali policajci, posle terorističkih napada u Parizu kada se ispostavilo da su se teroristi infiltrirali i među izbeglice. „Njujork tajms” je odmah pošto je Sirijac sa sinom dočekan u Madridu kao junak (još u septembru prošle godine) odbacio navode da je Osama Abdul Mohsen član Nusra fronta, sirijskih pobunjenika povezanih s Al Kaidom koju su SAD označile za terorističku grupu 2012. godine. Njujorški list je tada citirao Osamu koji je učestvovao u mirnim demonstracijama protiv Asada, ali nikad nije pripadao nijednoj militantnoj grupi. Pristalice Bašara el Asada po društvenim mrežama namerno iskrivljuju poglede i stavove Abdula Mohsena, kako bi ga diskreditovali posle njegovih kritika sirijske vlade, bila je tada poruka „Njujork tajmsa”.

„Izbeglica koga je šutnula mađarska novinarka je član terorističke grupe, tvrdi Kurdska partija” je naslov teksta, koji je objavila ruska televizijska stanica, Raša tudej tih septembarskih dana. Tu se citira Kurdska demokratska partija unije koja saopštava da je Osama Abdul pridružio militantnim islamističkoj grupi Nusra front i da je lično ubijao civile u svojoj domovini… Kao dokaz za ove tvrdnje kurdska partija navodi „brojne izjave kurdskih svedoka” i fejsbuk stranicu Osame Abdula gde navodno iskazuje simpatije prema teroristima.

U španskim medijima ni reči više o ovim sumnjama oko izbegličinog dosijea i njegovoj navodnoj ulozi u sirijskom ratu. Najnovija vest je da će Sirijac Osama Abdul Mohsen debitovati danas kao trener fudbalskog kluba Hetafe u prijateljskoj utakmici s jednim fudbalskim timom iz Barselone. Utakmicu organizuje ista organizacija pri nacionalnoj trenerskoj školi koja je dočekala i obezbedila posao Osami. Prihod je namenjen izbeglicama.

Uprkos hepiendu koji se dogodio Osami i Zaidu, dodaje madridski „Mundo”, njihov novi život nije idiličan, jer Zaidova majka i dvoje dece, koji se nalaze u Turskoj, nisu uspeli da im se pridruže u Španiji zbog toga što im im španska ambasada traži da nabave papire i dokumenta koje je nemoguće dopremiti iz ratom razarane Sirije.

Ni reči nema o daljoj sudbini sirijske izbeglice, iako je slika Osame s detetom u naručju (u trenutku kad ga sapliće mađarska novinarka) proglašena za jednu od paradigmatičnih fotografija stare godine. I „izbeglica” je reč koja se najviše pretražuje na internetskim portalima, pa je prema saopštenjima brojnih renomiranih lingvističkih instituta, to pojam koji je dominirao godinom za nama. Sve govori da će tako biti i u ovoj godini. Ali kada se izbeglica zove Osama, onda se sem hepienda i slike njegovog sina s Ronaldom, ništa dalje od toga ne može pronaći.

Medijska magla svuda oko nas, dok policija trenira strogoću kako bi praznično veselje prošlo bez terorističkih napada. U kakvoj će se magli tek živeti ove godine, kad ni pojedinačni događaj iz prethodne, onaj koji je izazvao globalno saosećanje nije razjašnjen do kraja. Na početku sedmogodišnji Zaid je bio srećan u Španiji, sada plače jer mu nedostaje majka. Kakav je to bajkoviti hepiend?