Odlazak kralja advokature

Aleksandra Petrović

02. 01. 2016. 22:00

Вељко Губерина у свом кабинету, последњи разговор за „Политику” (Фото: А. Петровић)

Branio je u sudnicama od Maribora do Bitolja. Duže od 50 godina aktivno se bavio advokaturom, a njegove spektakularne odbrane punile su novinske stupce i ušle u sudske anale. Branio je 700 optuženih za ubistvo i uspeo da oslobodi krivice čak 51 branjenika.

Veljko Guberina je voleo medije i mediji su voleli njega. Uvek se trudio da ostavi trag o svom radu, pa je pored maestralnih advokatskih beseda napisao i mnogo knjiga. „Slučaj Točilovac”, ubistvo u vozu broj 116, „Farkaždinski slučaj”, ubistvo turskog ambasadora u Beogradu i mnogi drugi, našli su se u serijalu njegovih knjiga „Branio sam” i „To sam rekao”.

„Istorija jugoslovenske advokature” u tri toma napisana je zahvaljujući Guberini, takođe i „Istorija advokature Srbije”. Deset tomova serijala „Svedok istorije” su beleške iz njegovog dnevnika, koji vodi od detinjstva. Tako je ispisao istoriju svog vremena, beležeći susrete s ljudima i događaje iz naše zemlje, iz sveta i iz svog ličnog i profesionalnog života.

​Glumio Nemca u pozorištu
U istoriji Jagodine Guberina će ostati zapamćen i po tome što je 1945. godine kao maturant jagodinske Gimnazije, u vreme kad su mladiće mobilisali za Sremski front, zahvaljujući svom glumačkom talentu, kao glumac u pozorišnom komadu „Najezda” Leonida Leonova, glumio Nemca, jer je bio jedini „toliko žut i plav”. Bilo je to kod Bate Miladinovića, koji je kasnije stvorio mnoge poznate glumce. Guberina je tako izbegao front, a svoj glumački talenat iskoristio je kasnije u sudnicama.

 

Iako je arhivirao sve isečke iz novina s njegovim intervjuima i izveštajima sa suđenja, čini se da je poseban značaj pridavao „Politici”. Voleo je da najstarije i najuglednije novine na Balkanu pišu o njemu, i to najčešće u vreme novogodišnjih i božićnih praznika.

Advokatska komora Srbije saopštila je 1. januara da je 31. decembra, u poslednjim satima 2015. godine, u 91. godini preminuo advokat Veljko Guberina, doajen srpske advokature.

Najpoznatiji advokat bivše Jugoslavije rođen je u Vrginmostu na Kordunu, u Hrvatskoj, 9. septembra 1925. godine, od oca Nikole i majke Mile. Školovao se u Karlovcu, a zatim u Jagodini, gde je s porodicom izbegao 1941. godine. Deset članova majčine porodice pobile su ustaše u glinskoj crkvi.

Zbog „delovanja protiv naroda i države”, jer su kod njega pronađeni leci u kojima se opisuje ostavka Milana Grola, Guberina kao omladinac provodi dve godine u zatvoru. Rehabilitovan je 2009. godine.

Pravni fakultet završava u Ljubljani, jer za Beograd „nije bio podoban”. Već 1956. godine otvara advokatsku kancelariju u Ulici kneza Miloša u Beogradu. Početkom šezdesetih godina štampa daje veliki publicitet njegovim energičnim i uspešnim odbranama. „Slučaj Točilovac” izbacio je Guberinu na naslovne strane. Sudnice su bile pune kao bioskopske dvorane.

– Kada je ukinuta presuda Točilovcu, mislim da sam bio jedan od najpopularnijih ljudi u Jugoslaviji, kao Čkalja ili Mija Aleksić, ili Mića Orlović – rekao nam je Veljko Guberina prošle godine, kada je završio deseti tom serijala „Svedok istorije”.

Voleo je da kaže da je sve postigao zato što je bio ambiciozan i uporan, a to je savetovao i mladim advokatima. Nije živeo samo za svoje vreme, nego je radio i za istoriju. Ostavio je ogroman pečat u istoriji pravosuđa i advokature. Još mnogo pre današnjih reformatora, uspeo je da izmeni krivični postupak u korist okrivljenih, doprineo je ukidanju verbalnog delikta, borio se za ukidanje smrtne kazne. Sinod Srpske pravoslavne crkve odlikovao ga je 1997. godine Ordenom Svetog Save prvog stepena, a 2002. godine predsednik Republike odlikovao ga je Ordenom rada. Advokatska komora Srbije dodelila mu je 2012. godine Zlatnu plaketu za životno delo, za doprinos unapređenju advokature i njenoj afirmaciji u javnosti.

„Veljko Guberina, građanin sveta, po osećanju Srbin, advokatske veroispovesti, advokatski velikodostojnik u ovoj izdvojenoj, posebnoj, unikatnoj ljudskoj delatnosti, postao je kralj advokata Srbije po karijeri. Sve probleme rešavao je u istini, dakle u Hristu, jer živeći među prokletnicima, otimačima, nasilnicima, zločincima, lažonoscima, bezakonicima, nikoga nije mrzeo i zato je živeo u savezu sa ljubavlju i sa milošću Gospodnjom. Samo takav život predstavlja izlaz iz vremena, pridruživanje ovog vremena onom što se označava kao večnost”, piše advokat Ilija Radulović, takođe jedan od doajena advokature, nekadašnji sudija u Tuzli, po kome je napisan čuveni roman „Sudija” Vuka Draškovića.