Mukom do muzike u Mongoliji
Куповина музике на физичким форматима у многим деловима света одавно је постала пасе (Фото Стефан Шашарога)
I dok je danas muzika gotovo svima nadohvat ruke, neki prolaze i kroz Tantalove muke da bi uživali u njoj. Koliko god nezamislivo zvučalo, sve doskora ljudi u Mongoliji morali su da putuju više od hiljadu kilometara, i to preko pustinje Gobi, da bi „pazarili” muziku. Jer, najbliža muzička prodavnica bila je u dalekom Pekingu.
Iako je kupovina muzike na fizičkim formatima, bar u razvijenom svetu, odavno postala pase, a digitalne platforme „sve i svja”, u Mongoliji tek od prošle godine pasionirani slušaoci imaju priliku da je kupe u prestonici, Ulan Batoru, u novoj specijalizovanoj prodavnici. Iako je za nevericu, prvu prodavnicu – „Dund Gol Records” otvorio je muzički zaljubljenik Batbold Bavu, koji je, prema pisanju Bi-Bi-Sija, slučajno počeo da skuplja ploče pre desetak godina, i to tako što ih je spasao iz kontejnera na muzičkom koledžu u Londonu, gde je studirao.
Skuplja sve žanrove i u kolekciji, koja broji 3.000 naslova, ima svega: od Betovena i ploča kubanske i jevrejske muzike, preko hip-hopa, ili Edit Pjaf, do pop grupa iz Belorusije i Mongolije. Ako ništa drugo, bar može da se pohvali da ima najveću muzičku kolekciju u svojoj domovini. Značajan deo u njoj zauzima selekcija albuma iz sovjetske ere – neke od njih bile su prokrijumčarene u zemlju, jer drugačije ne bi mogle da prođu strogu kontrolu koju su nametnule tadašnje komunističke vlasti.
Bavu je, zanimljivo, već uspeo da privuče i strane mušterije. Muzički ljubitelji iz Izraela, Južne Afrike, Nemačke i SAD već su kopali po njegovom muzičkom blagu, u kome se nalaze i očuvane ploče „Bi džiza” i „Bitlsa”, objavljene u SSSR-u.
Više ne mora da „pretura” po kontejnerima, jer ploče mu danas same dolaze. Pre nekoliko meseci pozvao ga je jedan mladić da dođe u sirotinjski kvart gde živi gotovo milion nomada, jer je tamo bilo više od stotinu ploča. Među njima, ploče Šarla Aznavura i Elvisa Prislija, ali i neka nemačka izdanja iz 1978, ili gospel vinili štampani u Čehoslovačkoj 1963. godine. Veruje da su pripadale nekom mongolskom diplomati koji ih je kupovao u inostranstvu pre više od dve decenije, s obzirom na to da je jedino neko na takvom položaju mogao da unese ploče u Mongoliju.
Skoro je jedna mongolska devojka došla u radnju samo da bi videla kako izgleda muzički stub, jer ih je videla u filmovima. Zato je nedavno uvezao deset gramofona, kako bi neki Mongolci konačno mogli da imaju to „čudo tehnike”…