Srbi imaju veliko srce

Branislava Jakšić

03. 01. 2016. 22:00

(Фото архива Криса Фармера)

Ovaj intervju „Politici” Kris Farmer, Amerikanac koji živi u Srbiji i piše o Beogradu, verovatno će čitati u jednom lepom šumadijskom gradu, odakle je supruga Marija i gde će proslaviti božićne praznike.

A da li je samo Marija, Srpkinja umetničke profesije, razlog što se jedan američki radoznali duh skrasio u našem glavnom gradu.

Kakvi smo mi Srbi?

Za mene su Srbi ponosan, velikodušan, gostoljubiv, iskreno dobar narod velikog srca. To ne sprečava pojedince da budu nevaspitani, napadni i preterano iskreni. Jednom sam u tržnom centru sreo nekoga koga poznajem, ali samo površno. Ta osoba mi je doslovno rekla da sam se ugojio! Ako mene pitate, ovo je preterano iskreno… Nikada nije fer dati opis nacije kao celine. Živeo sam u mnogim zemljama i moj utisak o ljudima je da su generalno dobri. Dobre namere, međutim, ne vode uvek i do dobrog ishoda.

Otvoren, otkuda u vama interesovanje za malu, medijski nakaradno prikazanu zemlju?

Došao sam u Srbiju na početku tranzicije, 2002. Razlog mog dolaska nije bio političke prirode (ako ne računamo brak). I slobodno mogu da vam priznam da Jugoslavija, kako se nekad zvala, nikada nije bila na vrhu liste mojih potencijalnih destinacija.

Poslovno sam bio ovde 90-ih a da to nisam želeo. Nisam znao ništa o zemlji u koju dolazim, osim onoga što sam video na vestima – a to nije bila lepa slika. Uprkos tome, došao sam i otkrio da je ovo prilično „normalno” mesto. Sve je u percepciji, ukoliko sami ne doživite zemlju, vaša percepcija biće iskrivljena.

Više nije moguće posmatrati Srbiju nasuprot velikog sveta, kako vi kažete. Ova zemlja je deo sveta kao i Evropa, Kina, Amerika i ostale velike zemlje.

Svako ko je pročitao vašu knjigu zna da ste hrabri u pisanju. Ipak, da li postoji nešto što niste mogli (ili smeli) da napišete o nama?

Moram da kažem ne. Nisam se naročito hrabro osećao u vezi s nekom temom. Samo sam pisao ono što mislim i osećam. Znam da su me, naročito u početku, ljudi upozoravali da budem „pažljiv”, ali pretpostavljam da sam oduvek verovao u prava pojedinca da se slobodno izražava. Verovatno bih gore prošao u Sovjetskom Savezu 70-ih i 80-ih, ali hvala bogu nisam to isprobao.

Kako nas vidi Amerikanac Farmer u poređenju s drugim zemljama?

Srbija za mene ima ambijent Mediterana. Mi ovde, u Srbiji, nismo previše zabrinuti za raspored i rokove. Poslove obavljamo pijući kafu, ako je moguće napolju na suncu. Možda bih mogao da uporedim s Italijom gde sam živeo mnogo godina.

Severna Evropa (kao na primer Nemačka) bavi se efikasnošću, redom i poštovanjem pravila. Pretpostavljam da je to dobro. Ali, što se mene tiče, ove stvari nisu najvažnije u Srbiji. Barem meni nikad nisu bile najvažnije. Ja bih više voleo da živim na mestu gde pravila imaju lice čoveka, gde su ljudi bitniji od efikasnosti.

Da li je teško pisati o nama?

Svakako da sam imao dovoljno dešavanja i nije mi ponestajalo materijala. U stvari, postoji mnogo stvari u vezi s ovdašnjim načinom života koje nisu u skladu s mojim očekivanjima. Svaki dan se iznenađujem! Pretpostavljam da je to takva vrsta iznenađenja koja čini pisanje o ovoj zemlji lakim i zanimljivim.

Nakon što sam ovo rekao, ljudi koji me znaju će reći da ja umem da pronađem čudne i iznenađujuće stvari za pisanje gde god da se nađem.

Živeli ste i pisali i o drugim zemljama. Bilo bi zanimljivo da ih malo „ogovarate” među nama.

Moj odgovor možete pronaći u pesmi grupe „Kingston trio”: U Africi protestuju. Gladuju u Španiji. Na Floridi su uragani a Teksasu je potrebna kiša. Čitav svet je zaražen nesrećnim dušama. Francuzi mrze Nemce. Nemci mrze Poljake. Italijani mrze Jugoslovene. Ljudi iz Južne Afrike mrze Holanđane. A meni se niko preterano ne sviđa!” Ovo sve objašnjava, zar ne?

Beograd, na dve reke, vidici s Kalemegdana... Nije li to najlepši grad?

Izgleda da je tačan odgovor na ovo pitanje: da, naravno! Trebalo bi da kažem da je najlepši grad na svetu. Gde drugde možete parkirati auto nasred ulice? Naći sve što vam treba na buvljaku? Uživati u žučnoj raspravi svaki put kada vam neko ne vrati tačan kusur?

Kako biste opisali sebe?

Moj lični opis bi morao da uključuje reči poput „težak” i „mrgud”, ipak je to brend. Ali, takođe mislim da me radoznalim čine ljudi i stvari. Pitam se zašto se stvari odigravaju baš tako. S jedne strane mogu da budem širokih shvatanja, a s druge volim da branim svoje mišljenje.

Zaista volite da postavljate škakljiva pitanja?

Škakljiva pitanja su najinteresantnija. Kada sam se više bavio novinarstvom, voleo sam da postavljam neočekivana pitanja. To izaziva najintrigantnije odgovore i daje priliku za posmatranje ljudi koji se napinju da izbegnu odgovor.

Ali, više nisam novinar, sada sam samo pisac. Imam knjigu poezije, roman, reportaže i blogove… Danas u Beogradu upravljam marketinškom agencijom. To mi omogućava da nastavim da pišem i kreativno razmišljam u ime svojih klijenata.