Geni izgovor ili uzrok neuspešne dijete

Olivera Popović

04. 01. 2016. 13:06

(Фото А. Васиљевић)

Koja dijeta najbrže „topi” kilograme i zašto neka od najpopularnijih dijeta, trenutno „u modi” kod nekoga nije dala ama baš nikakve rezultate, nije samo omiljena tema na slavskim okupljanjima koja  traju do kraja januara.

Ovom temom su se bavili i izraelski naučnici sa poznatog naučnog instituta Vajcman, koji su nedavno objavili rezultate svog istraživanja u kojem tvrde da na istu hranu reagujemo različito, pa se zato i događa da ista dijeta jednoj osobi idealno odgovara, a za drugu je – popuni promašaj. Oni tvrde da biologija i geni kriju tajnu zašto neko može da bude zdrav i mršavi uz vegansku ishranu, koja potpuno isključuje namirnice koje dobijemo od životinja, dok druge osobe mršave upravo uz mnogo mesa, hraneći se kao nekada pećinski čovek po čuvenoj „paleo” dijeti.

Ni crnoj čokoladi nije mesto u dijeti
– Postoje namirnice koje su u svakoj dijeti apsolutno neprihvatljive: slatkiši, sokovi, crna čokolada... Ko je na dijeti mora da zaboravi ishranu u pekari. Ne možemo lagati sami sebe i verovati da je zdravo jesti umerene količine peciva ili crnu čokoladu. Moje iskustvo kaže da su najbolje dijete sa smanjenim unosom ugljenih hidrata, jer se time postiže najbolji odnos sitosti i kalorijskog unosa – kaže dr Jakovljević.

Prema tome, preporuka da jedemo velike količine, recimo paradajza, kod dve osobe može dati potpuno različite rezultate, tvrde ovi naučnici, koji smatraju da budućnost dijetologije leži u personalizovanoj ishrani. Dakle, kao što danas iz primene personalizovane medicine u lečenju tumora znamo da efekti nekog leka variraju od osobe do osobe zavisno od gena, tako izraelski naučnici veruju da će tajnu (ne)uspešnih dijeta rešiti jednog dana – personalizovana ishrana. Ovakav zaključak izvode iz istraživanja u kojem su pratili nivo šećera u krvi kod 800 ispitanika tokom jedne sedmice. Iako su ispitanici jeli identične obroke, vrednosti šećera su rasle različito. Nekom je šećer skočio kad je pojeo beli hleb, bananu ili standardizovani obrok sa glukozom, a kod drugih je mirovao. Naučnici su analizirali i sastav crevne flore, za koji se zna da ima važnu ulogu u održavanju dobrog zdravlja.

Za izraelske naučnike ovo je oblast budućih istraživanja i razvoja oblasti personalizovane ishrane, a mnogi su poruke ovog istraživanja dočekali sa oduševljenjem, naročito oni uvek skloni da svoju gojaznost i neuspešne dijete opravdaju svojim genima, a ne nedisciplini i nemotivisanosti da istraju u promeni načina ishrane.

Profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu dr Branko Jakovljević, specijalista za ishranu sa Instituta za higijenu, primećuje da se već sada zna da svaka dijeta koju savetuje lekar mora u mnogo čemu da se prilagodi pacijentu i da personalizacija tretmana, zapravo, već postoji. U ovom času takvo prilagođavanje se nigde na svetu još ne radi na nivou gena, ali u svakom savetovalištu za ishranu u Srbiji, gojazna osoba ili neko ko samo želi da se iz estetskih razloga oslobodi viška kilograma, prvo prođe merenja, laboratorijske pretrage krvi i hormona i detaljan razgovor sa lekarom o navikama u ishrani, ali i o tome da li su mu preci bili debeli ili bolesni.

Postili, a ugojili se!
Mnogi se ovih dana pridržavaju božićnog posta, ali oni koji su iskreni reći će da to čine iz religijskih razloga, a neki – da bi smršali. I jedne i druge sredinom januara može neprijatno da iznenadi istina da su se za vreme posta zapravo ugojili. Zašto im se to dogodilo?
– Zato što su grešili u ishrani. Tokom posta mnogi posežu za ishranom bogatom ugljenim hidratima, mnogo peciva, šećera, da bi time zamenili meso i mast koje tokom posta izbegavaju. Problem sa dijetama koje su pune ugljenih hidrata jeste to što je osoba stalno gladna i u suštini mnogo više hrane pojede, nego kada se uobičajeno hrani, uz meso, jaja, mleko – odgovara dr Jakovljević.

– Samo specijalista ishrane, lekar koji je dijeto terapeut, znaće da izračuna koliko manje kalorija dnevno treba uneti da bi se izgubio određeni broj kilograma. Zdravo i prihvatljivo je da se mesečno gubi od tri do pet kilograma. Dijeta se mora prilagoditi navikama osobe, šta voli da jede, koliko se kreće, koliko je fizički aktivna – kaže dr Jakovljević, dodajući da će možda za 50 godina postojati način da se kroz neke genetske testove utvrdi da li nekoj osobi treba više proteina ili ugljenih hidrata.

Za ovog je lekara „prozivanje” genetike kao krivca za gojaznost izgovor za loše navike. On podseća da je istu genetiku čovek imao i pre 50 godina, ali tada nije bilo toliko gojaznih osoba širom sveta. Kad neko tvrdi da mu dijeta nije pomogla, postoji velika verovatnoća da se nisu pridržavali saveta lekara ili da su grešili, a da toga nisu bili svesni, a iskustvo doktora Jakovljevića jeste da ne postoji osoba koja neće oslabiti uz pravilnu dijetu. Međutim, po njegovim rečima, potrebno je napraviti razliku između medicinskog postupka, gde se dijeta koristi kao način lečenja određene bolesti, i novinskih dijeta, koje zloupotrebljavaju reč dijeta.

– Novinske dijete obično preporučuje polustručnjak ili neuka osoba. Po pravilu, što su u tim dijetama saveti čudniji i nastraniji, oni privuku veći broj ljudi, iako ove preporuke nisu zasnovane na medicinskim principima – poručuje dr Jakovljević.