Ako pošaljemo kopnene trupe na Kosovo, šta ćemo da radimo sa Rusima

Jelena Stevanović

08. 01. 2016. 22:00

Бил Клинтон и Тони Блер били су присни саговорници (Фото Бета/ АП/Марк Ленихан)

 

Nećemo ubiti Slobodana Miloševića i Sadama Huseina, Džordž Buš mlađi je politički „prevarant”, dok je Vladimir Putin „ogroman potencijal i veoma pametan i promišljen”.

Ovo je Bil Klinton kazao Toniju Bleru u razgovorima koji su njih dvojica vodili kao šefovi Bele kuće i Dauning strita od 1997. do 2000.

Klinton o Miloševiću (telefonski razgovor 27. avgusta 1998)
„Ako misli da ga nećemo ubiti, bombardovati ili proterati iz Srbije, mislim da možemo na to da se obavežemo. Ne možemo javno da se obavezujemo povodom ljudskih prava, jer je to nezavisno telo. Uzgred, ovde je Luiz Arbur (tužiteljka Haškog tribunala). Rekao sam da sarađujemo sa tribunalom, tako da je to složeno pitanje. On traži neku vrstu garancije, ali to je riskantno. Černomirdin je zapeo da nešto uradi, ali ne znam da li je u stanju. Veoma su (Rusi) željni da igraju ulogu u diplomatskom rešenju i da uđu sa svojim trupama.”

Na zahtev Bi-Bi-Sija, Klintonova predsednička biblioteka objavila je transkript razgovora (telefonskih i uživo) koji su počeli sa dolaskom Blera na čelo britanske vlade i završili se poslednjom Klintonovom godinom u Vašingtonu.

Bio je to period bliske saradnje između dve države, između ostalog i zbog bombardovanja Srbije. Kako pokazuju delovi transkripata koje je objavio „Njujork tajms”, šef Bele kuće je isključio mogućnost kopnene invazije na Kosovu jer bi ona verovatno ugrozila zapadne odnose sa Moskvom, koja je imala štićenički odnos prema Beogradu: „U slučaju da pošaljemo trupe, šta ćemo, dovraga, raditi sa Rusijom ako to dovede do urušavanja naših odnosa?” Predsednik SAD je 1998, kada su Amerikanci vršili veliki pritisak na srpsku vladu povodom Kosova, predočio britanskom premijeru da bi mogli da obećaju Miloševiću da ga neće „ubiti, bombardovati ili proterati iz Srbije”, ali da mu ne mogu jamčiti da neće biti optužen za ratne zločine. Godinu dana kasnije, NATO je tokom intervencije u Srbiji gađao i kuću u kojoj je Milošević živeo.

Klinton je tvrdio da se ni Sadamu neće ništa desiti ako se sam povuče. „Rekao sam mu (nekom posredniku između SAD i Iraka) da nisam zainteresovan da ga (Sadama) ubijem ili ulovim. Samo ne želim da njegov hemijski i biološki program napreduje.” Predsednik se tada požalio i da zbog medija ne sme da lično stupi u kontakt sa iračkim liderom, inače bi „pozvao kuč… sina”. SAD su 1998. kratko bombardovale Irak, a Sadam je, ipak, postao američka meta 2003, tokom američke invazije na Bagdad. Istina, srušen je s vlasti i pogubljen za vreme Džordža Buša mlađeg, koji je u vreme Klintonovih i Blerovih razgovora bio u izbornoj kampanji za predsednika države. Klinton je opisao Buša kao „vrlo pametnog” političara koji protiv Džona Mekejna (stranačkog rivala) vodi „najpodmukliju kampanju u savremenoj istoriji” i koji je osmislio „prevaru” da je novi Klinton, ali koji nije spreman da bude predsednik. Bušov prethodnik je priznao Bleru da je pod velikim pritiskom da deluje protiv Sadama, dok se premijer žalio da njegovo javno mnjenje nije poput onog u SAD, ali da vlada „obrazuje” narod o iračkom oružju.

Šta je Klinton jeo kod Jeljcina i zbog čega je prekinuo vezu
U šali se nudio da bude bebisiter Blerovom najmlađem detetu jer je napuštao funkciju i ostajao bez posla.Smatrao je da bi narod, kada bi se on pojavio u državi Vajoming, tamo verovatno pucao na njega.Prepričavao je da su mu na ručku kod Borisa Jeljcina poslužena 24 jela, uključujući usne od losa.Jednom je prekinuo razgovor sa Blerom jer je morao da pusti pse napolje.

Podsetimo da je upravo Blerov spin doktor Alister Kembel osmislio priču o tome da je u Iraku pronađeno oružje za masovno uništenje, što je poslužilo kao izgovor za ofanzivu na Bagdad. Klintonove opservacije o Bušu nisu smetale Bleru da postane Bušov najverniji saveznik u ratovima u Avganistanu i Iraku.

Stiče se utisak da su se dvojica lidera dobro slagala, mada je uglavnom govorio Klinton, čije je kazivanje naličilo toku svesti, dok je Bler samo kratko komentarisao, možda i zbog toga što je bio prilično neinformisan sagovornik. Nekoliko puta je morao da prizna da nešto nije pročitao, da nije video originale, ali da su mu „saželi” članke i dokumenta, a nije imao pojma ni kakvi su odnosi njegove zemlje sa Irakom. Na Klintonovo pitanje da li Britanija ima neki kontakt sa Sadamom, Bler je odgovorio da će se raspitati, pa će mu javiti. Iako su pričali i o privatnim stvarima, šef Bele kuće nijednom nije pomenuo Moniku Levinski, zbog koje je tada mogao da bude opozvan. Samo je jednom prilikom kazao da čeka da „prođe ovo sra…”, misleći na seks-skandal koji je izbio zbog njegove veze sa praktikantkinjom u Beloj kući i impičment, koji je kasnije propao u Senatu.

Ipak, dosta je govorio o Vladimiru Putinu, koji se u to vreme spremao da nasledi Borisa Jeljcina na mestu predsednika Rusije. „Mislim da mnogo toga dobrog možemo da uradimo sa njim”, kazao je američki predsednik o Putinu, dodajući da su Putinove „namere časne i otvorene”, da ovaj želi da u SAD vidi partnera, ali da će verovatno unazaditi demokratiju u Rusiji. Njegovo tadašnje pozitivno mišljenje o Putinu neće sada najbolje leći njegovoj supruzi Hilari Klinton, koja je u kampanji za predsednika SAD i koja je ruskog predsednika zbog događaja u Ukrajini uporedila sa Adolfom Hitlerom.