Uticaj NATO bombi na dinastiju Klinton

Jelena Stevanović

16. 01. 2016. 22:00

Хилари Клинтон (Фото Ројтерс)

 

Bombardovanje Srbije bilo je dovoljno Bilu Klintonu da spase mandat a svojoj supruzi Hilari Klinton da lansira uspešnu političku karijeru.

Iako su partijski izbori republikanaca daleko dinamičniji, čitaocima u Srbiji je verovatno zanimljivija trka među demokratama jer će ona makar delimično odgovoriti na pitanja hoće li se Klintonovi, nama dobro poznati po ulozi u Bosni i posebno na Kosovu, vratiti u Belu kuću.

Za razliku od tabora republikanaca, demokrate imaju samo tri kandidata – bivšu državnu sekretarku, senatorku i prvu damu Hilari Klinton, senatora iz Vermonta Bernija Sendersa i nekadašnjeg guvernera Merilenda Martina O’Malija. Na stranačkim izborima koji počinju sledećeg meseca Klintonova je favorit, mada je počela da je progoni afera koja je počela s Monikom Levinski i završila se planovima napada na Beograd.

U  prednosti je, ali je Senders pristiže. Nju danas podržava 48 odsto glasača demokrata, a njega – 41 odsto. Razlika između njih donedavno je bila čak 20 procentnih poena. Jedan od razloga za njeno odskakanje u odnosu na druge bila je kampanja koju je vodila, insistirajući da je žena i feministkinja. Padu njenog rejtinga doprineo je najsnažniji kandidat Republikanske stranke Donald Tramp, koji je nedavno podsetio javnost da je Hilarina kampanja „fejk” jer nema te feministkinje koja bi tolerisala bračne izlete kakve je imao bivši predsednik Bil Klinton.

Afera Levinski vraća se Klintonovima kao bumerang. Upravo je tokom tog skandala Klintonova pokazala zašto nije i ne može biti feministkinja, borac za prava žena. Branila je nevernog supruga, ismevala praktikantkinju koju je Klinton zaveo s pozicije moći kada je imala 21 godinu i pokušala da zataška stvar, opisujući Moniku kao „ludog narcisa”. U tom su trenutku mogli da budu izbačeni iz Bele kuće jer je Klinton lagao pred istražnim organima da nije imao seks s Monikom, koju je, takođe, nagovorio da slaže istražitelje. Kada se ispostavilo da je predsednik SAD, ipak, imao vezu s njom, Kongres je rešio da pokrene proces za opoziv predsednika pod optužbom da je lagao državne organe i ometao istražni postupak.

Brojni su poznavaoci prilika u SAD koji ističu da je skandal s Monikom Levinski igrao veliku ulogu u odluci da se bombarduje Srbija. Spoljnopolitička kriza je skrenula pažnju javnosti s afere koja je predsednika mogla da košta funkcije. Odluka o bombardovanju doneta je u oktobru 1998, mada je akcija odložena do marta sledeće godine. Senat je predsednika oslobodio optužbi u februaru 1999, da bi sledećeg meseca počelo bombardovanje.

Ti događaji odlično pokazuje ambicije jedne od najjačih političkih dinastija u SAD. Klintonova nije branila žene već je iz čistog političkog oportunizma stala iza supruga i spasavala njegovu karijeru čak i huškanjem na rat protiv Slobodana Miloševića. Ljudi koji su ih tada okruživali svedočili su da je Hilari uz Medlin Olbrajt bila najveći krstaš u Beloj kući i da su njih dve izvršile presudan uticaj na predsednika da radikalizuje loše odnose s Miloševićem. Izabrali su malu, siromašnu i neuglednu zemlju u čiju odbranu niko nije hteo da stane, čak ni Rusija. Politički i vojni rizik je za Amerikance bio minimalan. Ubedili su srpske susede da dozvole napade preko svojih teritorija „potkupljujući” ih primanjem u NATO ili EU. Mađarska je primljena u Alijansu tog marta, a Rumuni i Bugari 2004. da bi u Uniju ušli tri godine kasnije.

Hilari Klinton je neosporno vrlo obrazovana osoba, s diplomom pravnika s Jejla. Ipak, nikada nije važila za darovitu političarku. Ne kaže to samo Dženifer Rubin, konzervativna kolumnistkinja koja u „Vašington postu” primećuje da je politički talenat u tom braku neravnomerno pretegnuo na njegovu stranu. To smatraju i brojni liberalni novinari naklonjeni demokratama kada naglašavaju da, iako Klintonova ističe pol u prvi plan, ona nije stigla do vrha kao sposobna žena, već kao supruga najtalentovanijeg političara generacije.

Zato se grčevito borila za njegovu karijeru. Zato je i, kako su otkrili dnevnici njene dugogodišnje prijateljice Dajen Bler, još 1992. zaustavljala pisanje štampe o aferi njenog supruga i Dženifer Flauers koja je tvrdila da je 12 godina bila u vezi s Klintonom. Strategija feministkinje Hilari bila je da u javnosti oblati Flauersovu i prikaže je kao „varalicu, lažova i možda kriminalca”.

Pokazala je dobar politički instinkt kada je shvatila da neverstvo supruga može da iskoristi za otpočinjanje sopstvene političke karijere. Nacija je počela da voli prvu damu koju je suprug osramotio i ponizio naočigled sveta. Njen rejting je počeo da raste. Kandidovala se i postala senatorka iz Njujorka, što joj je omogućilo da se pojavi na izborima za predsednika 2008. i postane Obamina šefica diplomatije.

Kandidatkinja za predsednika svojevremeno je tvrdila da je slučaj Levinski „velika desničarska zavera”. Iako su republikanci jedva dočekali nešto zbog čega bi napali tadašnjeg predsednika i svog političkog protivnika, nisu oni bili ti koji su lagali u celoj stvari. Naravno da su se sada ponovo za to uhvatili i da je Tramp, i sam poznat po šovinističkim izjavama, podsetio Klintonovu da ne može da ga napada zbog seksizma kada je branila supruga koji je bio „jedan od najvećih zlostavljača žena svih vremena”.

Afera je morala da bude izvađena iz fioke i zato što je demokratska kandidatkinja nedavno uvela svog muža u svoju kampanju, pa on putuje zemljom i drži mitinge u njeno ime. Mnoge posetiteljke njenih skupova počele su da je zapitkuju: „Hilari, da li ženama treba verovati kada tvrde da su bile napastvovane ili silovane”. Demokratkinja je odgovorila sa „da”, ali su je iz auditorijuma podsetili da nije bilo tako kada je tuženi bio njen muž koga su tri žene tužile za silovanje ili seksualno uznemiravanje. Nije mali broj onih koji su počeli Klintona da porede s Bilom Kozbijem, nekada omiljenim komičarem koga je više desetina žena optužilo za silovanje i druge seksualne napade.

Duh vremena ne ide naruku ovoj političkoj porodici. U ono vreme su mnogi još i imali razumevanje za predsednika, odmahujući na navode njegovih ljubavnica ili žrtava kao na tlapnje drolji koje su dobile šta su zaslužile. Ipak, svet se promenio i Amerika je mnogo osetljivija na ova pitanja. Feministkinje su se u međuvremenu izborile i da u najvećem broju američkih država slučaj silovanja ne može da zastari zbog čega će Kozbiju moći da se sudi i zbog zločina od pre 12 godina.

I pored svega rečenog, ne treba gubiti iz vida da je Hilari Klinton progresivna u mnogim socijalnim stvarima. Podržava pravo na abortus, jednake zarade žena i muškaraca i istopolne brakove. Ako je demokrate imenuju za svoju kandidatkinju, to će biti njena nesumnjiva prednost kod liberalnih glasača koji nikada ne bi glasali za socijalne konzervativce poput Teda Kruza ili Marka Rubija. Poručuje ženama da ne gube iz vida da bi ona bila ponos njihovog pola, prva predsednica SAD. Ali, ona traži da se ne zaboravi njen pol koji je sama više puta zaboravljala. Zato je Dženifer Flauers nedavno prokomentarisala da je Hilari svojim ponašanjem „ohrabrila Bila da radi sve ono što je radio ženama” i da je „komično što na izbore ide kao ženski kandidat”.