Šta je trulo u drugom penzionom stubu

Anica Telesković

18. 01. 2016. 22:00

(Фо­то Драган Јевремовић)

Srbiji se, čini se, bar kada je o obaveznom privatnom penzionom osiguranju reč, isplatilo to što je bila „najgori đak” u regionalnoj tranzicionoj školi. Mnoge evropske zemlje krajem devedesetih i početkom dvehiljaditih, po receptu Svetske banke, uvodile su takozvani drugi penzioni stub, ali se dolaskom svetske ekonomske krize ispostavilo da je ta ideja bila pogrešna. Veliki broj zemalja, poput Mađarske, Poljske, Slovačke, Letonije ili Litvanije u proteklih nekoliko godina ukinuo je ili znatno smanjio obavezne privatne penzijske fondove.

Zašto Srbija nije uvela obavezne privatne penzije
U drugoj polovini devedesetih nobelovci Džozef Štiglic i Piter Dajmond kritikovali su uvođenje ovog modela u evropskim zemljama.
Takođe, bivša ministarka rada i socijalne politike Gordana Matković, posle 2000. godine, po sopstvenom priznanju, odbila je da uvede drugi penzioni stub uprkos insistiranju Svetske banke. Efekti su kaže bili neizvesni, a sistem kontrole nije postojao, objašnjava Matkovićeva i dodaje da ni Svetska banka više ne insistira na tom modelu.
Zvanično, Ministarstvo finansija se tim povodom ne oglašava. U Fiskalnoj strategiji za 2014. eksplicitno se navodi da to nije u planu. Međutim, ministar finansija Dušan Vujović rekao je prošle godine na prolećnom zasedanju MMF-a i Svetske banke da se o tome razmišlja.
„Jedan od načina je da razmotrimo ideju da se uvede drugi stub koji će biti motivacija za ljude da ulažu više, da obezbeđuju svoju budućnost i da na taj način pomognu da se balansira postojeći fond”, rekao je Vujović krajem aprila.
Kasnije je u izjavama ovdašnjim medijima tu izjavu relativizovao.

Međutim, istraživanje ekonomiste Nikole Altiparmakova, koji je ujedno i član Fiskalnog saveta, pokazuje da ovaj model nije bio uspešan ni pre svetske ekonomske krize.

U studijama Svetske banke, čiji je jedan od autora Anita Švarc, vodeći ekonomista ove međunarodne finansijske institucije za Evropu i centralnu Aziju, Altiparmakov je otkrio veliki broj grešaka i propusta. „Insistiranje na tom modelu navelo je kreatore ekonomske politike na pogrešan put, pa se drugi stub ispostavio kao veliki trošak za državu, građane i penzionere, a efekti primene su razočaravajući”, tvrdi Altiparmakov. Od primene ovog modela profitirale su banke, osiguravajuće kuće i privatni penzioni fondovi.

– Svetska banka je snažno podržavala radikalne reforme u Istočnoj Evropi tvrdeći da će se na taj način uvećati primanja budućih penzionera i ubrzati privredni rast. Međutim, ispostavilo se da uvođenje obaveznih privatnih penzijskih fondova nije osetnije ubrzalo privredni rast. Takođe, prinosi privatnih penzijskih fondova bili su razočaravajuće niski, čak i pre dolaska finansijske krize, što znači da bi u velikoj većini slučajeva novi penzioneri imali veće penzije da drugi penzijski stub nije uveden i da su penzije nastavili da primaju samo iz državnih sistema – tvrdi Altiparmakov.

Šta je osnovna greška u studijama Svetske banke kada je o ovom modelu reč i šta je to u analizama Anite Švarc otkrio Altiparmakov, a tiče se sudbine penzionera u čak 15 tranzicionih evropskih zemalja koje su uvele drugi stub?

U studiji Svetske banke „Uticaj krize na penzione sisteme” navodi se da su pre 2008. stope prinosa u privatnim fondovima bile znatno veće u odnosu na stopu privrednog rasta, pa se tako navodi da je, na primer, Slovačka (koja je drugi stub uvela 2005) do izbijanja krize imala rast stope prinosa od 0,9 odsto. To je za 0,1 odsto veće od stope rasta bruto domaćeg proizvoda. To znači da je BDP Slovačke pre krize u proseku rastao po stopi od 0,8 odsto. Međutim, Altiparmakov je, koristeći upravo podatke Svetske banke o stopama rasta BDP-a, uočio da je prosečan rast privredne aktivnosti u Slovačkoj pre krize bio ne 0,8, već 8,5 odsto. To, praktično znači da je stopa prinosa u privatnim penzionim fondovima bila čak za 7,6 procentnih poena manja od stope rasta BDP-a. Prema istraživanju Nikole Altiparmakova, jedino je u Poljskoj (koja je drugi stub uvela 1999), stopa prinosa bila veća od stope BDP-a za 4,8 poena.

– To znači da su korišćeni pogrešni podaci o stopi rasta BDP-a da bi se prikazalo da su stope prinosa bile veće i da bi se precenili rezultati primene ovog modela – tvrdi Altiparmakov.    

Sa druge strane, Anita Švarc, vodeći ekonomista Svetske banke, u odgovoru „Politici” ističe da su dolaskom finansijske krize prihodi obaveznih privatnih penzionih fondova pali, jer je broj zaposlenih ostao bez posla.

Na primedbe Nikole Altiparmakova o greškama u njenim studijama se ne osvrće, ali ipak negira da je Svetska banka savetovala uvođenje drugog stuba u svih 15 zemalja.

– U zemljama u kojima smo savetovali uvođenje obaveznog privatnog penzionog osiguranja, pažljivo smo sagledavali sve fiskalne troškove koji bi nastali promenom od čisto državnog penzionog fonda do kombinovanog sistema. To smo savetovali samo u slučajevima kada smo se saglasili da bi to bila dobra strategija – odgovara Anita Švarc, koja inače važi za eksperta kada je o penzionim reformama reč.

Kako objašnjava, mnoge zemlje koje su prošle taj put imale su u to vreme i velike privatizacione prihode i istovremeno planirale da sprovedu reforme penzionog sistema kako bi smanjile troškove. Kasnije su različite vlade, koje su izabrane u različitim zemljama, izabrale da fiskalne resurse (prihode od privatizacija) troše na druge potrebe, a da deficite pokrivaju novim zaduživanjem.  

– Setićete se da u ranim dvehiljaditim godinama zaduživanje nije bilo tako skupo, posebno za zemlje koje su se brzo pridružile Evropskoj uniji. Smatralo se da imaju dobre izglede za rast, da sebi mogu da priušte pozajmice i da budu velikodušne prema svojim građanima. Onda je došla finansijska kriza, prihodi su padali kako su ljudi ostajali bez posla, troškovi zaduživanja su porasli, a EU i međunarodne finansijske institucije postale su mnogo strože kada je reč o kontroli potrošnje, zaduživanja i fiskalnog deficita – podseća Anita Švarc i dodaje da su u takvim okolnostima neke zemlje otišle korak unazad, a da je samo jedna zemlja (Mađarska) potpuno poništila drugi stub.

Preostale tri, od ukupno 15, objašnjava, smanjile su doprinose za drugi stub.

Kada je o našoj zemlji reč, Anita Švarc je izričita: drugi penzioni stub, bar za sada nije recept za Srbiju.

– Fiskalni deficit u Srbiji je jedan od najvećih u Evropi, a ukupni izdaci za penzije takođe su u evropskom vrhu. Svetska banka nije savetovala Srbiji uvođenje drugog penzionog stuba. Vlada nema finansijske mogućnosti da podnese još veći deficit penzionog fonda. Ako bi se u budućnosti deficit penzionog fonda smanjio na prihvatljiv nivo i ako bi postojao konkretan plan kako da se pokrije preostali manjak, Srbija bi mogla ponovo da razmotri uvođenje drugog penzionog stuba, ako to želi. Ali, dok se to ne dogodi, naš savet Srbiji je da ne treba da ide u tom pravcu – zaključuje Švarcova.