Tužilaštvo traži 15 godina zatvora za Đuraškovića i 10 godina za Marka Miškovića
Maрко Мишковић (Фото Танјуг)
Tamara Ristić, zamenik specijalnog tužioca, tražila je u završnoj reči da sud proglasi krivim i osudi Mila Đuraškovića, vlasnika „Nibens grupe”, i još 13 okrivljenih za zloupotrebe i utaju poreza u putarskim preduzećima i Fabrici maziva Kruševac.
Ona je predložila da na 15 godina zatvora bude osuđen Đurašković, zbog zloupotrebe položaja odgovornog lica, dok je za Marka Miškovića, sina Miroslava Miškovića, zbog zloupotrebe i poreske utaje, tražila 10 godina zatvora.
Tužilaštvo je tražilo da Đuraškoviću i Miškoviću bude izrečena i novčana kazna od po milion dinara, a višegodišnje zatvorske kazne predložene su i za sve ostale okrivljene. Završne reči počele su bez Miroslava Miškovića, vlasnika „Delta holdinga”, kome će se zbog bolesti suditi u posebnom postupku, ali je njegova uloga u propasti putarskih preduzeća detaljno analizirana u izlaganju tužilaštva.
– Kredit „Hemslejda” od 23 miliona evra služio je kao osnov za kupovinu ostalih preduzeća. Mišković i Đurašković postali su vlasnici PZP Niš i ostalih preduzeća, koja su zatim kupovala druga preduzeća. Tako je PZP Beograd kupilo FAM. Mišković, kao vlasnik „Hemslejda”, i njegov sin Marko, kao vlasnik Mera investment fonda, izvlačili su sredstva iz FAM-a i prebacivali ih na račune „Nibens grupe” i „Šer korporacije”, da bi se prikazala dobit tih preduzeća – navela je tužiteljka.
Ona je kazala da je Đurašković prisvojio kao protivpravnu korist sredstva koja su preko „Šera” izvlačena iz FAM-a. Kao kontrolni akcionari, Miroslav i Marko Mišković upravljali su imovinom putarskih preduzeća, stvarajući privid da je reč o zakonitim poslovima i izbegli plaćanje poreza. Utvrđeno je, tvrdila je tužiteljka, da su se Mišković i Đurašković sastajali i da su odluke donosili zajedno, a sprovodio ih je Đurašković.
– Od 2007. do 2010. došlo je do porasta prihoda FAM-a za 161 odsto, dok su potraživanja porasla za 643 odsto. Istovremeno je porastao i stepen zaduženosti sa 6,4 na 50,6 odsto, zbog čega je i pored rasta obima proizvodnje došlo do pada likvidnosti i blokade računa FAM-a – navela je Tamara Ristić, dodajući da prema Zakonu o privrednim društvima kontrolni članovi ne smeju koristiti imovinu preduzeća za lično bogaćenje.
Ona je u nastavku govorila o propasti putarskih preduzeća prezaduživanjem, navodeći detalje o tome kako su dugovi PZP Beograd i „Šer korporacije” prebačeni na PZP Vranje, zbog čega je račun tog preduzeća bio u blokadi. Istovremeno, prema njenim rečima, Đurašković je tražio način za isplatu zarade.
– Od 2007. do 2010. Đuraškoviću je isplaćeno 150 miliona dinara, iako usluge „Nibens grupe” nisu pružene – rekla je Tamara Ristić.
Tužilaštvo tvrdi da su Miškovići i Đurašković bili ravnopravni partneri u putarskim preduzećima i da je kredit „Hemslejdu” vraćen novim pozajmicama od poslovnih banaka, i to za tri, a ne za šest godina, kako je predviđeno ugovorom. To je učinjeno kako bi kredit bio vraćen pre izlaska Miškovića iz putarskih preduzeća, a dug je pao na teret ostalih članica.
– Vraćeno je 26.283.000 evra, iako je prema obračunu Komercijalne banke trebalo da bude vraćeno 26.066.210 evra, odnosno 217.000 evra više. Iz toga proizlazi da ni Marko ni Miroslav Mišković nisu imali u planu razvoj putarskih preduzeća – zaključila je Tamara Ristić.
Završne reči odbrane počeće 29. januara.