Država vraća imovinu žrtava holokausta
Окупационе власти на Калемегдану пописују београдске Јевреје
Prema nacrtu, zahteve za restituciju oduzete pokretne i nepokretne imovine podnosiće jevrejske opštine na čijoj se teritoriji imovina nalazi. Rok za podnošenje zahteva je tri godine. Kako objašnjava Strahinja Sekulić, direktor Agencije za restituciju, tehnička rešenja iz zakona o opštoj restituciji primenjivaće se i u ovim slučajevima.
– Kada neka imovina ostane bez naslednika, po pravilima opšteg imovinskog prava trebalo bi da pripadne državi, ali je ovde specifična situacija zbog sudbine jevrejske zajednice u Srbiji koja je na surov način gotovo potpuno nestala tokom Drugog svetskog rata. Međutim, ovde se ne radi o odgovornosti Srbije za holokaust. Kraljevina Jugoslavija bila je žrtva agresije, Srbija je bila okupirana u Drugom svetskom ratu. Nedićev okupacioni režim je bio kvislinški, a Srbija je bila deo antifašističke koalicije, šta god revizionisti mislili. Reč je, dakle, o aktu solidarnosti sa našim sugrađanima Jevrejima, koji u Beogradu žive duže od 500 godina, i koji su u tom periodu pretrpeli užasno stradanje – kaže Sekulić.
– Mnoga od njih su u veoma lošem stanju, ograde su izvaljene, nadgrobni spomenici popadali ili polomljeni, neka grobna mesta su čak i pomerana, izmeštana... Sa međunarodnom jevrejskom organizacijom koja se brine o grobljima započećemo akciju čišćenja, ograđivanja i obeležavanja jevrejskih grobalja. Plan je da u prvom koraku sredimo groblja u Crvenki, Ratkovu, Sonti i Kovilju – kaže dr Fuks.
Ovaj stav formulisan je i u nacrtu zakona. „Izrazi upotrebljeni u ovom zakonu (oduzimanje, vraćanje i sl.) imaju se tumačiti isključivo kao izražavanje saosećanja, solidarnosti i razumevanja Republike Srbije za stradanje jevrejskog naroda na svojoj teritoriji tokom neprijateljske okupacije od 6. aprila 1941. godine do 9. maja 1945. godine, odričući svaku odgovornost Republike Srbije za strahovite patnje i štetu nanetu žrtvama holokausta i drugim žrtvama nacizma na svojoj teritoriji, u uslovima neprijateljske okupacije.”
Ovim nacrtom predviđena je i finansijska podrška države Savezu jevrejskih opština, a propisano je i u koje svrhe može biti utrošeno 950.000 evra godišnje. Sredstva se mogu koristiti za naučno proučavanje i istraživanje perioda holokausta i drugih zločina nacista, kao i obrazovanje o holokaustu, finansijsku podršku preživelim žrtvama holokausta, ali i školovanje i stipendiranje studenata, mladih talenata i naučnika iz Republike Srbije ili u humanitarne svrhe u Republici Srbiji. Ona mogu biti korišćena i kao finansijska podrška jevrejskoj zajednici u našoj zemlji. O upravljanju novcem staraće se Odbor za nadzor. Ovaj novac, kako ističe Strahinja Sekulić, neće biti korišćen za, na primer, izgradnju memorijalnog centra na Starom sajmištu, mestu gde je bio ozloglašeni logor za Jevreje, kasnije i Srbe i Rome, „jer bi to značilo da se imovinom jevrejskih žrtava obeležava mesto gde su stradali”. – Dužnost je države, a to je i njena namera, da dostojno obeleži Staro sajmište, ali i Topovske šupe, Banjicu, Jajince, koji su bili deo tog sistema ubijanja – objašnjava Sekulić.
Imovina na koju se odnosi ovaj nacrt zakona tek treba da bude predmet razmatranja u Agenciji za restituciju, i to posle usvajanja zakona.
Dr Ruben Fuks, predsednik Saveza jevrejskih opština Srbije, podseća da je više od 80 odsto predratne populacije Jevreja u Srbiji stradalo tokom Drugog svetskog rata.
– Mi imamo podatke o njihovoj imovini što se tiče centralne Srbije i Banata, odnosno onoga što je bilo nemačka okupaciona zona. Okvirno, to je polovina celokupne imovine. Za područja Bačke i Srema obradili smo otprilike polovinu podataka. Što se tiče imovine za koju već imamo prikupljene podatke, oni podrazumevaju imena i prezimena vlasnika, lokacije, katastarske parcele, brojeve katastarskih čestica, a za jedan deo i opis imovine i ratnu procenu vrednosti izraženu u Nedićevim dinarima – kaže dr Fuks.
On navodi da je reč o oko 3.200 stavki, ali da je pitanje koliko će od te imovine moći da bude vraćeno. Po Zakonu o restituciji imovine crkvama i verskim zajednicama iz 2006. godine, Jevrejskoj zajednici, kako naglašava, vraćen je do sada manji deo.
Prema najavi direktora Agencije za restituciju, u narednih nekoliko meseci Jevrejskoj zajednici biće vraćena sinagoga u Zemunu.
– Ima još nekoliko sinagoga u Srbiji koje treba da nam budu vraćene, ali najznačajnija je ona u Apatinu koja je po svom freskoslikarstvu jedinstvena u svetu. Ona bi svakako trebalo da bude očuvana. Neko vreme je bila bogomolja druge verske zajednice, nisam siguran koja joj je sada namena, ali je trebalo da se koristi u kulturne svrhe. I zemunska sinagoga je takođe trebalo da posluži u kulturne svrhe, ali je jedno vreme bila disko-klub, a sada je restoran – napominje dr Fuks.